Zagrebački vodovod star 148 godina danas gubi polovicu vode

Javni vodovod u Zagrebu stavljen je u upotrebu 7. srpnja 1878. godine prema ideji gradskog inženjera Ruperta Melkusa. Svečanost je obilježena simboličnim puštanjem vode na Manduševcu, uz pjesmu, ples i narodno veselje. 

Prve čaše vode popili su tadašnji gradonačelnik Stanko Andrijević i ban Ivan Mažuranić.

Podcijenjeni urbanist Melkus

Melkus je bio prvi moderni zagrebački urbanist. Ovaj Čeh doselio je u Zagreb 1855. s diplomom bečkog Politehničkog zavoda. Nakon tri godine seli se u Požegu, a u Zagreb se vraća 1869., gdje postaje gradski inženjer, a od 1882. i 'nadinžinir'. 

Do smrti 1891. sudjelovao je u svim važnim graditeljskim projektima tadašnjeg Zagreba. Ipak, danas je manje poznat od svojih suvremenika Lenucija i Bolléa, kojima se pripisuju izgradnja Zelene potkove (Lenucijeve) i Mirogoja. Njegovo ključno djelo bilo je uređenje Zrinjevca kao ishodišnog parka današnje Zelene potkove. Projektirao je i osnovni koncept groblja Mirogoj, na kojem je Bollé izgradio monumentalne arkade i crkvu Krista Kralja. 

Osim vodovoda Melkus je isplanirao i gradnju kanalizacijske mreže, koja je počela godinu dana nakon njegove smrti.

Voda za 900.000 stanovnika

U odnosu na ostale metropole Zagreb je dobio vodovod pet godina prije Münchena i samo pet godina nakon Beča. Kapacitet izgrađenog vodovoda bio je 53,2 litre u sekundi, a dužina vodovodne mreže 3,9 km. 

Zagreb je 1878. imao oko 30.000 stanovnika, a na novu vodoopskrbnu mrežu bilo je priključeno njih 11.150. Današnji sustav javne vodoopskrbe pokriva oko 800 četvornih kilometara i opskrbljuje oko 900.000 stanovnika. Vodovodna mreža obuhvaća gradsko područje od Samobora na zapadu do Vrbovca na istoku te od padina Sljemena na sjeveru do novih gradskih naselja na južnoj obali Save.

Gradnja kanalizacije počela 1892. 

Gradnja sustavne kanalizacije Zagreba započela je 1892. izvedbom odvodnog kanala s ušćem u Savu kod Žitnjaka te prelaženjem potoka Medvešćak iz Tkalčićeve ulice na Ribnjak. U današnje vrijeme na području grada Zagreba ima izgrađenih preko 2.200 km javnih kanala raznih profila. Održava se i oborinska odvodnja grada Zagreba što godišnje iznosi oko 54.500 čišćenja slivnika i taložnika na horizontalnim sabirnim kanalima. 

Osim samog čišćenja, Služba održavanja bavi se i praćenjem kvalitete novoizgrađenih kanala putem snimanja TV kamerom. Putem Sektora odvodnje vodi se briga o dovođenju otpadnih voda na CUPOVZ te održavanje sustava odvodnje. 

Statusne promjene

Spajanjem poduzeća Vodovod i poduzeća Kanalizacija 1995. godine nastaje Vodoopskrba i odvodnja koja 2006. postaje podružnica u sastavu Gradskog komunalnog gospodarstva, a od 2007. ulazi u sastav Zagrebačkog holdinga. U skladu s važećim Zakonom o vodama i Planom podjele Holdinga dolazi do odvajanja s osnivanjem novog društva Vodoopskrba i odvodnja, koje samostalno posluje od 8. studenoga 2013. godine. 

Danas je u većinskom vlasništvu Zagrebačkog holdinga, uz manjinske suvlasnike – gradove Samobor i Jastrebarsko, te općine Žumberak, Klinča Sela i Stupnik.

Problem s kamencem…

Zagrepčani danas imaju pitku vodu, ali se često žale na njenu tvrdoću, koja uzrokuje brzo stvaranje kamenca u kuhalima za vodu i perilicama. Glavni uzrok tvrdoće su prirodne količine kalcija i magnezija, ali ti minerali istovremeno su poželjni u pitkoj vodi.

Oni kojima smeta okus ili miris klora (koji se koristi kao dezinficijens) ili brzo stvaranje kamenca, to rješavaju filtriranjem.

… I još veći problem sa starim cijevima

Znatno je veći problem dotrajalost vodovodne mreže. Najstarije cijevi datiraju iz 1878. pa ne čudi često pucanje – posebno magistralnih vodova - što uzrokuje prekide u opskrbi, velike gubitke vode, opsežne radove i prometne probleme te povremena zamućenja nakon kvarova i sanacija. 

Desetljećima odgađana obnova dovela je do toga da su gubici vode narasli na oko 50 posto. Još 2007. Zagreb je emitirao obveznice u vrijednosti od 300 milijuna eura za infrastrukturna ulaganja, no gradska uprava pod vodstvom Milana Bandića tek je manji dio tog novca usmjerila u obnovu vodovoda.

U međuvremenu vodovodne cijevi pucaju sve češće i sa sve dramatičnijim posljedicama. Jedno puknuće u svibnju 2023. poplavilo je Elektranu-toplanu i prekinulo dovod tople vode za zapadni dio grada. U veljači 2025. puknuće na jednom od najprometnijih raskrižja na Vukovarskoj uzrokovalo je višednevni prometni kaos.

Zbog svega toga je 2024. pokrenut Projekt Zagreb koji predviđa temeljitu obnovu i proširenje vodovodne mreže težak oko 323 milijuna eura, koji bi trebao biti dovršen do 2029. 

Što bi danas o stanju mreže rekao Rupert Melkus teško je znati. No činjenica je da Zagreb, gotovo stoljeće i pol nakon puštanja prvog vodovoda u rad, čeka najveću obnovu svoje vodoopskrbne infrastrukture od njezine izgradnje.