Orson Welles: Zašto je vrhunski filmaš volio Zagreb više od Hollywooda

Na današnji dan, 6. svibnja 1915., rođen je Orson Welles – redatelj, glumac, scenarist. Izuzetan je po tome što je već sa svojim debitantskim filmom (redatelj, koscenarist i glavni glumac u 'Građaninu Kaneu') temeljito promijenio povijest svjetske kinematografije. 

Welles je od početka radio na rubu: umjetnički, produkcijski i politički. Taj obrazac pratio ga je cijelog života – i upravo zato dio njegove biografije vodi i u Zagreb i Hrvatsku.

Od ‘Rata svjetova’ do ‘Građanina Kanea’

Welles se u javnosti pojavio kao provokator već prije filma. Njegova legendarna radijska adaptacija ‘Rata svjetova’ iz 1938., emitirana u formi lažnih vijesti o invaziji Marsovaca, izazvala je stvarnu paniku među dijelom slušatelja. Iako je kasnije razmjer panike često preuveličavan, događaj je jasno pokazao Wellesovu sklonost eksperimentu, igranju s formom i granicama medija.

Isti duh obilježio je i ‘Građanina Kanea’ (1941.), film koji je odmah povezan s biografijama najmoćnijih ljudi toga doba, osobito s novinskim magnatom Williamom Randolphom Hearstom. Film je bio formalno revolucionaran, ali je zbog političkih i medijskih pritisaka imao složen prijem u kinima, što je bio uvod u Wellesov dugotrajan sukob s hollywoodskim sustavom.

Europa kao utočište – i Zagreb u središtu

Nakon ranih uspjeha i sve jačih ograničenja u Hollywoodu, Welles se pedesetih i šezdesetih godina postupno seli u Europu. Traži kreativnu slobodu, fleksibilne produkcije i arhitekturu koja odgovara njegovoj estetici. U tom kontekstu Jugoslavija, a osobito Zagreb, postaju mu važno radno okruženje – dovoljno europsko, a izvan stroge kontrole velikih studija.

‘Proces’ – umjetnički vrhunac sa slabim kino-odjekom 

Najvažnija Wellesova veza s Hrvatskom je film ‘Proces’, adaptacija Kafkina romana. Značajan dio filma snimljen je u Zagrebu, koji je Welles iskoristio kao gotovo savršeni kafkijanski grad: hladan, birokratski, anoniman. Kolodvori, industrijski prostori i monumentalni interijeri postali su sastavni dio filmskog jezika.

Iako se danas smatra jednim od njegovih najboljih filmova iz europske faze, Proces je u vrijeme izlaska imao slabiji komercijalni odjek u kinima. Poput mnogih Wellesovih djela, film je imao mnogo jači umjetnički, nego tržišni utjecaj, a njegova reputacija rasla je s vremenom.

Upravo na snimanju Procesa Welles se upoznao s Ojom Kodar (Olgom Palinkaš), mladom hrvatskom glumicom i autoricom. Njihov profesionalni odnos 1966. prerasta u životno partnerstvo koje je potrajalo sve do Wellesove smrti 1985. godine.

Oja Kodar – partnerica i suautorica

Oja Kodar nije bila tek Wellesova glumica ili ‘muza’. Bila je scenaristica, koscenaristica i kreativna partnerica u njegovoj kasnoj fazi. Sudjelovala je u nastanku filmova poput ‘F for Fake’ (1973.) i ključna je figura u dugoj i složenoj povijesti filma ‘The Other Side of the Wind’, dovršenog i prikazanog tek desetljećima nakon Wellesove smrti.

Preko nje, Zagreb i hrvatski prostor postaju Wellesova osobna i radna baza, ne egzotična kulisa, nego mjesto u kojem radi, priprema projekte i surađuje s europskim producentima.

Gluma u filmovima hrvatskih redatelja

Wellesova prisutnost u domaćoj kinematografiji nije stala na koprodukcijama. Tu nije bio tek međunarodna zvijezda u prolazu, nego aktivni sudionik jugoslavenskog i hrvatskog filmskog prostora, uključen u projekte koji su imali ambiciju nadilaziti lokalne okvire. Glumio je u filmovima dvojice istaknutih hrvatskih redatelja – 'Bitki na Neretvi' Veljka Bulajića i 'Tajni Nikole Tesle' Krste Papića.

Kasna faza i nasljeđe

U kasnim godinama Wellesovi su projekti često ostajali nedovršeni, raspršeni ili financijski problematični. Upravo tada Oja Kodar preuzima ključnu ulogu čuvarice njegove arhive i autorskih prava, bez koje velik dio kasnog Wellesova opusa danas ne bi bio poznat.

Zašto je to važno za Zagreb i Hrvatsku

Wellesove veze s Hrvatskom nisu samo fusnota filmske povijesti. Zagreb je bio mjesto stvarnog autorskog rada jednog od najvažnijih filmskih autora 20. stoljeća, a hrvatski redatelji i filmski radnici nisu bili samo suradnici, nego i sugovornici u njegovoj europskoj fazi.

Na dan njegova rođenja vrijedi se podsjetiti da dio Wellesove povijesti pripada i ovom prostoru – prostoru koji mu je ponudio ono što je Hollywood često uskraćivao: slobodu da radi na rubu, ondje gdje je uvijek bio najsnažniji.