Tko u Europi najviše radi: Hrvati rade duže od prosjeka, Nizozemci najmanje

Radnici u pojedinim europskim zemljama tjedno rade gotovo osam sati više nego u drugima, pokazuju Eurostatovi podaci. Stručnjaci kao ključne razloge navode kolektivno pregovaranje, udio zaposlenih s nepunim radnim vremenom i strukturu gospodarstva.

Prema najnovijim Eurostatovim podacima o stvarno odrađenim satima, zaposleni u EU-u rade prosječno 35,9 sati tjedno. Pritom se misli na radnike s punim i nepunim radnim vremenom u dobi od 20 do 64 godine u njihovom glavnom poslu.

Balkanski rekorderi

Unutar EU-a, stvarni tjedni sati kreću se od 31,9 sati u Nizozemskoj do 39,6 sati u Grčkoj. Kad se u analizu uključe kandidatkinje za članstvo i države EFTA-e, gornju granicu postavlja Turska s 42,4 sata. Dvije druge kandidatkinje odmah su iza nje: Bosna i Hercegovina s 40,9 sati te Srbija s 40,6 sati. To su jedine zemlje u kojima prosječni radni tjedan prelazi 40 sati, odnosno više od osam sati dnevno u petodnevnom tjednu, prema podacima Eurostata.

Uz Grčku se na vrhu ljestvice nalaze Sjeverna Makedonija (39,5 sati) i Bugarska (38,7 sati). Zanimljivo je da Balkanske države dominiraju gornjim dijelom ljestvice, pri čemu se Grčka i Turska tradicionalno svrstavaju u širi balkanski prostor.

Hrvatski radnici, prema Eurostatu, rade gotovo dva sata duže (1,8 sati više) od prosjeka Europske unije, a ukupno gledajući, dijelimo poziciju s Ciprom (također 37,7 sati), a radi se tek neznatno manje nego u Sloveniji (38,3 sata) i Rumunjskoj (38,2 sata). Ipak, u usporedbi s nekim susjednim zemljama izvan EU, poput BiH i Srbije, u Hrvatskoj se radi gotovo tri sata tjedno manje.

- Ni u jednoj zemlji radnici sami ne biraju koliko će raditi. Rade onoliko sati koliko se smatra normalnim, a na tu normu u velikoj mjeri utječu poslodavci. Niža produktivnost može objasniti dulje radno vrijeme u tim zemljama, a tome pridonosi i slab položaj radnika - izjavio je profesor David Spencer sa Sveučilišta u Leedsu za Euronews Business. Jorge Cabrita, viši istraživački menadžer u Eurofoundu, dodaje da i različiti sustavi uređivanja radnog vremena pridonose razlikama između zemalja.

Nizozemska na začelju - po broju sati, ne po plaćama

Nizozemska se ističe kao zemlja s najkraćim prosječnim radnim tjednom u Europi. U Njemačkoj i Danskoj radnici su odmah iza Nizozemske, s 33,9 sati, što znači da Nizozemci tjedno rade oko dva sata manje. Razlog nije lijenost, nego struktura tržišta rada, navodi Eurostat.

Cabrita napominje da gotovo 43 posto zaposlenih u Nizozemskoj radi nepuno radno vrijeme, znatno više nego u bilo kojoj drugoj državi EU-a,  te da ta zemlja ima i jedan od najkraćih tjednih radnih vremena dogovorenih kolektivnim ugovorima u bloku.

- Nizozemska je prešla na veći udio zaposlenih s nepunim radnim vremenom, što je snizilo prosjek. No puno radno vrijeme i dalje je blizu 40 sati -  precizira Spencer.

Ispod 35 sati tjednog prosjeka nalaze se i Austrija (34,0 sati), Belgija (34,3 sata) i Finska (34,7 sati). U tih sedam zemalja prosječni radni dan kraći je od sedam sati.

Njemačka radi manje od Francuske, Italije i Španjolske

Zanimljiva je usporedba unutar četiriju najvećih gospodarstava EU-a. Njemačka bilježi najkraći radni tjedan, s 33,9 sati, a radnici u Francuskoj rade 1,7 sati više,  35,6 sati tjedno. Španjolska (36,3 sata) i Italija (36,1 sat) obje su iznad unijskog prosjeka. Eurostat

- Kraće radno vrijeme u Njemačkoj dijelom odražava snagu sindikata i pozitivne učinke kolektivnog pregovaranja - objašnjava Spencer. Drugdje u Europi, Poljska bilježi 38,7 sati, Rumunjska 38,2, Češka 37,5, Mađarska 37,4, Švicarska 35,9, Švedska 35,4 i Irska 35,1 sat.

Zašto je razlika toliko velika?

Stručnjaci upućuju na tri glavna čimbenika. Kao prvo, uloga sindikata jer zemlje u kojima sindikati i kolektivno pregovaranje imaju veću ulogu u određivanju radnog vremena u pravilu bilježe kraće stvarne radne sate, uz manje prekovremenog rada i bolju primjenu radnog zakonodavstva.

Kao drugo, struktura zaposlenosti, što je udio zaposlenih s nepunim radnim vremenom veći, to je prosječno radno vrijeme kraće. Samozaposleni, koji uglavnom imaju veću autonomiju, rade dulje od zaposlenika,  posebno ako sami zapošljavaju radnike. Kao treće, struktura gospodarstva: relativna zastupljenost pojedinih sektora utječe na prosjek jer neke industrije po prirodi zahtijevaju dulje radno vrijeme.

Prema zanimanjima, najdulje radno vrijeme u EU-u imaju kvalificirani radnici u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu,  u prosjeku 42 sata tjedno, a slijede ih rukovoditelji s 40,6 sati i vojska s 39,4 sata. Na suprotnom kraju ljestvice su nekvalificirani radnici s 31,8 sati tjedno, potom uredski administrativni radnici s 34,0 sata i radnici u uslužnim djelatnostima i prodaji s 34,5 sati.