Centralne banke u 2025. kupile 863 tone zlata, najveći kupac Poljska

Centralne banke su u 2025. kupile 863 tone zlata, a snažan trend nastavljen je i u prvom kvartalu 2026., kada su službene institucije neto kupile gotovo 244 tone. Narodna banka Poljske bila je najveći kupac zlata u 2025. godini, s dodatne 102 tone, čime je povećala zlatne rezerve na 550 tona, a u prvom kvartalu 2026. dodala je još 31 tonu zlata i povećala ukupne rezerve na 582 tone.

Samo za usporedbu, Hrvatska posjeduje 1,8 tona zlata što je bio minimum za ulazak u eurozonu. Naime, Hrvatska narodna banka je prilikom ulaska u europodručje bila obvezna dio međunarodnih pričuva prenijeti Europskoj središnjoj banci (ESB), i to u američkom dolaru i u zlatu. Prenesenim zlatom upravlja ESB, no to ne znači da Hrvatska time gubi vlasništvo nad njim. HNB je u svojoj bilanci zadržao istovjetan iznos potraživanja od ESB-a, pa se njegova imovina nije smanjila. 

Drugim riječima, iako fizičko zlato više nije pod izravnim upravljanjem HNB-a, ono je i dalje dio financijske imovine središnje banke. Dakle, imamo ga, ali nije kod nas. Susjedna Slovenija, s druge strane, 2025. godinu završila je s 4,23 tone zlatnih rezervi, a Srbija pak ima rekordnih 52,5 tone zlata. 

– Godine 1880. zlato unutar deviznih rezervi svih centralnih banaka činilo je 90  posto ukupnih deviznih rezervi, da bi 2007.godine palo na najniže razine u visini tek 9,1 posto. Razlog tome bio je trend ulaganja u USD obveznice koje su nosile prinos za razliku od zlata. Trend se u zadnjih 20-ak godina korjenito promijenio tako da se kroz proces dedolarizacije radi zamjena imovine odn. prodaju se američke obveznice i kupuje zlato kao temelj povjerenja u monetarnu politiku. Time zlato ne postaje samo 'alat' već dio monetarne strategije kojoj pristupaju centralne banke. Navedenom činjenicom, zlato prestaje biti relikt prošlosti, i postaje garancija monetarne stabilnosti u budućnosti – istaknuo je član Uprave tvrtke Auro Domus Online te direktor sekora investicijskog zlata u toj tvrtki Vladimir Potočki.

– HNB za vrijeme guvernera Željka Rohatinskog prodaje 13 tona zlata u zamjenu za američki dolar, kao odgovor na ondašnji trend većine centralnih banaka, što u načelu se nije pokazalo kao najmudrija odluka. No, lako je danas suditi o tome. Mislim da je nužno donesene odluke, uvijek gledati u kontekstu vremena kada su donesene –  dodao je Potočki.

U uvjetima rata, sankcija, trgovinskih napetosti i sve izraženije podjele globalnog financijskog sustava, zlato ponovno dobiva ulogu sigurne i izrazito likvidne imovine.

– Prema podacima World Gold Councila, centralne banke su u 2025. godini neto kupile 863,3 tone zlata. Iako je to manje od više od tisuća tona godišnje koliko su kupovale u prethodne tri godine, potražnja je i dalje znatno iznad dugoročnog prosjeka iz razdoblja između 2010. i 2021., koji iznosi 473 tone godišnje.  Trend se nastavio i u 2026. godini gdje su u prvom kvartalu centralne banke i druge službene institucije kupile su 243,7 tona zlata, što je 17 posto više nego u prethodnom kvartalu i tri posto više nego u istom razdoblju godinu ranije. Najveći kupci u prvom kvartalu bile su Poljska, Uzbekistan i Kazahstan – kazao je u svojoj analizi Potočki.

Najveći prijavljeni kupci zlata u prvom tromjesečju 2026. su Poljska s 31 tonom, Uzbekistan s 25 tona, Kazahstan s 12 tona, Kina sa sedam tona te Češka i Malezija s pet tona. 

Ovi podaci imaju i snažnu geopolitičku težinu. Poljska je zemlja na istočnom krilu NATO-a, neposredno uz prostor najveće sigurnosne krize u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Njezina kupnja zlata nije samo financijska odluka, nego i poruka o načinu na koji države razmišljaju o sigurnosti, rezervama i monetarnoj neovisnosti.

– Centralne banke ne kupuju zlato zato što prate kratkoročni tržišni trend, nego zato što žele dio rezervi držati u imovini koja nije vezana uz jednu valutu, jedan financijski sustav ili jednu političku odluku. Uloga zlata danas je prije svega strateška jer postoje ozbiljne naznake kraja petrodolara. Činjenica je da bi rat u Perzijskom zaljevu i taj čuveni Hormuz mogli potpuno promijeniti globalnu financijsku arhitekturu – zaključuje analizu Potočki.