Očuvanje standarda: Održavanjem potrošnje Vlada održava i inflaciju

Iako se od svjetske financijske krize 2008. pomalo piše neka nova ekonomija, prilično je poteza s predvidljivim ishodom. Recimo, obilje novca u vrijeme inflacije, gle čuda, pretapa se u inflaciju. Prociklička politika u vrijeme inflacije obično stvara još malo inflacije. Da ne 'usfali'. Pa, iako te klasične kauzalne veze jasno pokazuju posljedice, naša se vlast (fiskalna, dakako; monetarna je obezvlašćena) uporno odlučuje za nastavak procikličkoga pristupa. Nismo u vlasti, pa ne znamo tijek vlastodržačkih misli, no podgrijavanje potrošnje/potražnje u vrijeme najviše stope inflacije u eurozoni ni ekonomski neukima ne čini se najbistrijim potezom. I nije tako od jučer. Kako primjećuje Predrag Bejaković s Poslovnog veleučilišta Zagreb, Hrvatska već dulje ima prociklički miks: država pojačava potražnju baš u razdoblju u kojemu je gospodarstvo već snažno, tržište rada zategnuto (što podrazumijeva nisku nezaposlenost i ozbiljan nedostatak radnika), a inflacija raste.

– Zašto se to događa? Zato što se hrvatski rast posljednjih godina vodio domaćom potražnjom, a ne samo izvozom. Europska komisija navodi da su rast realnih plaća, zaposlenosti i krediti pogurali osobnu potrošnju, a rashodi za plaće u javnome sektoru pogurali su državnu potrošnju. Komisija za 2025. i 2026. i dalje vidi snažnu domaću potražnju, doprinos državne potrošnje rastu te rast deficita na od 2,8 do 2,9 posto BDP-a – veli Bejaković.

Bit će, dakle, tik do mastriške granice. Doduše, Komisija će možda, s obzirom na ratove, kao i tijekom koronakrize morati zažmiriti barem na jedno oko. No to zasad ne možemo ustvrditi.