U oftalmologiji se događa nevjerojatan tehnološki zamah

Pročelnica Dnevne bolnice s jednodnevnom kirurgijom Klinike za očne bolesti KBC-a Zagreb doc. dr. sc. Sonja Jandroković, prim. dr. med.​, poznata je oftalmologinja ne samo u domaćim nego i u međunarodnim zdravstvenim krugovima. Autorica je ili koautorica trideset znanstvenih radova, sudjelovala je na mnogim međunarodnim skupovima i bila članica organizacijskih odbora. Aktivna je u Hrvatskome oftalmološkom i optometrijskom društvu te Hrvatskome paraolimpijskom odboru, a od 2023. predsjednica je Hrvatskoga društva za telemedicinu. S dr. Jandroković razgovarali smo o zdravlju očiju i najnovijim trendovima u liječenju poremećaja vida.

S kojim se teškoćama vida najčešće suočavamo i kako ih spriječiti?

– Sve ovisi o tome koje ste životne dobi. Prilično je sigurno da nećete trebati mnogo medicinskih specijalnosti tijekom života, ali isto je tako sigurno da ćete barem jednom posjetiti oftalmologa. Od samog rođenja do kasne starosti niz je mogućih razloga za to. Vid se intenzivno razvija od rođenja do šeste godine, tada se razvijaju njegove najvažnije funkcije. To se nastavlja do puberteta. U toj dobi najčešće se javljaju refrakcijske potrebe poput dalekovidnosti, kratkovidnosti i astigmatizma, kao i strabizam i ambliopija, odnosno slabovidnost. Iznimno je važno rano ustanoviti bolesti koje mogu utjecati na razvoj vida, primjerice urođenu mrenu, glaukom, spuštene vjeđe, i na vrijeme ih liječiti. Također je važno ustanoviti refrakcijske pogreške i otklone očiju te ih nastojati korigirati ili otkloniti, zbog čega su preventivni pregledi ključni za pravilan razvoj vida. U školskoj i adolescentskoj dobi česta je progresija kratkovidnosti, osobito uz povećan bliski rad na ekranima, pa su redovite kontrole važne za korekciju i praćenje. U odrasloj dobi refrakcijske potrebe uglavnom se stabiliziraju, ali mijenja se stanje površine oka. Pojavljuje se suho oko, a nakon četrdesete godine života i prezbiopija, tj. staračka dalekovidnost, kada se smanjuje akomodacija i oko se sve teže prilagođava zahtjevima rada na monitoru ili na blizinu. U kasnijoj životnoj dobi raste rizik od očnih bolesti povezanih sa starenjem, uključujući mrenu, glaukom, dobnu makularnu degeneraciju, odnosno bolest žute pjege, te dijabetičku retinopatiju. Potreba za oftalmologom prati čovjeka tijekom cijeloga životnog vijeka, od razvoja vida do očuvanja funkcije u starijoj dobi.

Što govore posljednje znanstvene spoznaje o vidu i očnim bolestima?

– Znanost se stalno razvija. U današnje su vrijeme zahvaljujući korištenju umjetne inteligencije (UI) i novih alata procesi znatno ubrzani. Velik je to izazov za znanost, ali još veći za društvo. Mogli ste i vi postaviti pitanje umjetnoj inteligenciji, ali još ne možete biti sigurni je li taj odgovor posve točan. Dobra uputa (engl. promt) zasniva se na velikom predznanju. Meni UI znatno ubrzava procese u svakodnevnom radu, ali nije moj suradnik i informator, nego tajnik/tajnica koju nikada nisam imala. Ukratko, promijenila se koncepcija promatranja vidnoga sustava – ne promatra se kao osjetilo, nego kao produžetak mozga. Bolesti poput glaukoma i makularne degeneracije sve se više razumiju kao neurološki poremećaji vidnoga puta, a ne isključivo kao očne bolesti, te se traže najbolji oblici liječenja koji se ne koncentriraju samo na oko. Na neki se način ​reafirmira neurooftalmologija, koja je jedno vrijeme bila posve zanemarena. Najnovije terapije sve se više usmjeravaju na molekularne i genske mehanizme, a ne samo na simptome. Također se povezuju bolesti koje imaju slične patološke mehanizme. Suvremena istraživanja pokazuju da je mrežnica jedan od najaktivnijih dijelova središnjega živčanog sustava, što otvara nove mogućnosti u ranom otkrivanju neurodegenerativnih bolesti.

Koje se suvremene tehnologije primjenjuju u liječenju i dijagnostici?

– Nevjerojatan je tehnološki zamah u oftalmologiji. Novi su uređaji sofisticirani, visokoosjetljivi i specifični te vrlo pouzdani. Mnogi već sada upotrebljavaju mogućnost povezivanja različitih uređaja u jednu platformu koju analizira UI. Moguće je povezati uređaje koji analiziraju strukturu s uređajima koji analiziraju funkciju, npr. optička koherentna tomografija, fotografija fundusa i vidno polje. UI danas postiže visoku točnost u dijagnostici očnih bolesti analizom slika mrežnice i vidnog živca pa sve do slojeva u mrežnici, što potvrđuje da se oko može upotrebljavati kao prozor u opće zdravlje organizma. I, na kraju, postoji znanstveni napredak u regeneraciji stanica mrežnice i neuroprotektivnim terapijama. Može se oprezno reći da takav napredak otvara realnu mogućnost obnove vida, a ne samo usporavanja njegova gubitka. U liječenju se sada upotrebljava ili istražuje niz novih alata. Počela bih s biološkom terapijom antivaskularnim endotelnim čimbenikom rasta, anti-VEGF-om (engl. anti-vascular endothelial growth factor), koji je signalni protein, citokin koji se primjenjuje u zaustavljanju patološke neovaskularizacije. Svakodnevno liječimo od pedeset do šezdeset pacijenta s kroničnim bolestima kao što su dijabetička retinopatija, vlažne makularne degeneracije, začepljenje krvnih žila u oku. Zanimljivo je što se terapija primjenjuje izravno u oko. Izgleda zastrašujuće, ali zapravo je manje neugodno od vađenja krvi. Postoji i genska terapija za liječenje npr. teške nasljedne bolesti mrežnice, Leberove kongenitalne amauroze. Genska terapija omogućuje nadoknadu ili ispravljanje oštećenih gena, čime se u nekim slučajevima može djelomično obnoviti vid. Zbog poboljšanih lasera unaprijeđene su sve laserske kirurgije i zahvati, polako se uvode i 3D vizualizacijski kirurški sustavi, koji cijelom kirurškom timu omogućuju bolju dubinsku percepciju, ergonomiju i prikaz slike, zbog čega su iznimno korisni u edukaciji novih kirurga. Postoji i robotski potpomognuta kirurgija; ona omogućuje izvođenje izrazito finih, kontroliranih i ponovljivih pokreta.

Koje se nove tehnologije primjenjuju u Hrvatskoj?

– Oftalmologija je struka koja je korjenito povezana s razvojem tehnologije. Hrvatska je članica Europske unije i, srećom, nije samo deklarativna članica. Imali smo mnogo pomoći u opremanju svojih ustanova s pomoću raznih fondova i projekata. Naši su liječnici povezani s kolegama diljem svijeta i na taj način dijele znanje i iskustvo. Drugim riječima, mnogo se navedenih tehnologija upotrebljava i kod nas.

Pratimo li u Hrvatskoj svjetske dosege na tom području i koliko ih brzo uvodimo?

– Vrlo dobro pratimo i slijedimo tehnološki razvoj, ali za sve nove metode potrebni su vrijeme i kliničko iskustvo, koje ima ključnu ulogu jer sama tehnološka inovacija ne jamči najbolji ishod bez odgovarajuće stručne interpretacije. Posve jednako kao što sam već navela za UI. Usmjereni smo na precizniju medicinu i prilagodbu tehnologije individualnom pacijentu te pravodobno odlučivanje. Takvi uređaji rade s algoritmima, ali oni vrlo često nisu tako precizni pa ih valja uskladiti sa zahtjevom u izvedbi. Treba naglasiti da je u kirurgiji broj izvedenih operativnih zahvata jedan od najvažnijih čimbenika u razvoju preciznosti, sigurnosti i brzine izvođenja postupaka, pri čemu veći operativni volumen u pravilu korelira s boljim ishodima liječenja. Međutim, u manjim zemljama poput Hrvatske često postoji ograničen broj pacijenata za neke rijetke ili visokospecijalizirane postupke, što može otežati prikupljanje dovoljnog iskustva za nove i kompleksne tehnologije. U takvim okolnostima ključna je pozicija stručnih društava koja bi morala centralizirati pojedine vrlo rijetke postupke kako bi održala kvalitetu.

Očekuju li nas neka nova dostignuća na području vida?

– Da, očekuju nas velika nova dostignuća u oftalmologiji koja će promijeniti način na koji promatramo očuvanje vida, od klasičnoga, tzv. reaktivnog pristupa prema preventivnom i ranom, aktivnom djelovanju. Naglasak se sve više premješta na prevenciju i rano otkrivanje bolesti, pri čemu su probiri olakšani telemedicinom i virtualnim klinikama koje omogućuju bolji i brži pristup pacijentima čak i izvan specijaliziranih centara, što je nama s obzirom na razvučenost Hrvatske i izoliranost otoka iznimno važno. Istodobno se razvija koncept precizne, personalizirane medicine u kojoj se terapija prilagođava pacijentovu genskom profilu, dobi i specifičnom riziku, što povećava učinkovitost i smanjuje nuspojave. U kirurgiji se primjećuje pomak iz statičnoga prema interventnom i dinamičnom pristupu liječenju u kojemu se bolesti ne promatraju samo u razvijenoj fazi, nego se rano i ciljano interveniraju. Sve se više naglašava i važnost životnog stila kao dijela terapije, jer prehrana bogata antioksidansima, redovita tjelesna aktivnost i upravljanje stresom imaju ulogu u očuvanju mikrocirkulacije i zdravlja oka. Posebno se ističe koncept kratkotrajnog isključenja iz digitalne svakodnevice – odmora od ekrana, boravka u prirodi i mentalne relaksacije s pomoću raznih tehnika, što pridonosi poboljšanju cjelokupne vizualne funkcije. U budućnost oftalmologije ide se prema integriranomu modelu koji povezuje tehnologiju, preciznu medicinu i stil života radi očuvanja vida prije nego što bolest nastupi ili napreduje.