Ljekarna Male braće: Priprema medikamente po receptima starim 700 godina

Kad je Dobre de Gambe 18. srpnja 1357. sastavljao oporuku, nije mogao znati da će ustanova koju spominje nadživjeti Dubrovačku Republiku, Napoleona, Austro-Ugarsku, dvije Jugoslavije i postati jedna od najstarijih aktivnih ljekarni na svijetu.

Ljekarna Male braće u Dubrovniku prvi se put spominje u toj oporuci, kojom se ostavlja određena svota novca da se Maloj braći u Dubrovniku sagradi bolnica.

Liječništvo i ljekarništvo tada je u potpunosti bilo u rukama redovnika, u početku benediktinaca, a poslije i drugih redova. Postojao je propis prema kojem su u svakom franjevačkom redu zdravi morali brinuti za potrebe bolesne braće, pa su povjesničari zaključili da ljekarna djeluje još od ranije.

Zato se pretpostavlja da radi od početka 14. stoljeća, a najčešće se kao godina osnutka navodi 1317., kad je unutar gradskih zidina osnovan i samostan Male braće. To je bilo čak 175 godina prije Kolumbovog otkrića Amerike.

Lijekovi za Franjevce i za civile

U početku je ljekarna bila samostanska, za potrebe bolesne braće, ali ubrzo se otvorila prema građanima Dubrovnika i služila kao izvor za uzdržavanje braće i samostana.

Ljekarna se prvotno nalazila u prizemlju samostana, između sakristije i dvorane kapitula, kako bi bila dostupnija građanima. Tamo je ostala do 1681., kada je premještena u gornji klaustar, u neposrednu blizinu samostanske bolnice. Početkom 20. stoljeća, ljekarna je ponovo vraćena u prizemne prostorije, ali ovoga puta do samog ulaza u samostan, na mjesto na kojemu se i danas nalazi i djeluje.

Njene prostorije je uredio i opremio novim namještajem, o vlastitom trošku, ljubitelj dubrovačkih starina i dobročinitelj Ignacije (Inje) Amerling, o čemu svjedoči spomen-ploča u klaustru.

Preživjela i papinsku zabranu

Papa Benedikt XIV. zabranio je 1741. javni karakter samostanskih ljekarni. No, tradicija i starost ljekarništva u Male braće bili su takvi da je papa Pio VI. dozvolio, 1794., njezino daljnje djelovanje. Kada je Dubrovnik, padom Republike, ušao u sastav Austrougarske monarhije, po važećim austrijskim zakonima ljekarnu je smio voditi samo diplomirani ljekarnik. Dok novi ljekarnik nije završio taj studij, car Franjo Josip I. je na molbu uprave samostana, dopustio daljnji rad ljekarne. Prvi diplomirani ljekarnik bio je fra Ivan Evanđelista Kuzmić (1835. – 1880.).

Ljekarna je preživjela velik potres 1667., pad Dubrovačke Republike, austrijsko razdoblje, Napoleonove ratove, te u XX. stoljeću dva svjetska rata i Domovinski rat.

U cijeloj Europi jedino Löwen-Apotheke (Lavlja ljekarna) u njemačkom Trieru ima duži 'radni staž' – osnovana je 76 godina prije dubrovačke - 1241. godine. No, Dubrovčani se ponose kontinuitetom rada unutar iste institucije.

Prije dubrovačke osnovana je i ljekarna u Trogiru - otvorena još 1271. - među prvima u Europi, ali nije utvrđen kontinuitet poslovanja. 

Muzej u sklopu samostana

Danas se u sklopu samostana nalazi i muzej s vrlo bogatim fondom knjiga iz farmakologije, medicine, te oko 2 000 recepata. Lijekove su donosili i pomorci, a neki od pripravaka imali su neobične sastojke poput rogova jelena, žaba, koralja, pa čak i srce lastavice.

Neki medikamenti još se izrađuju po starim fratarskim receptima, pa je ljekarna zahvaljujući tome vrlo poznata u svijetu.

Danas kao Ljekarna kod Male braće posluje u sklopu je županijske ustanove Ljekarna Dubrovnik. Ministarstvo kulture 2019. je zaštitilo Ljekarništvo Male braće u Dubrovniku kao nematerijalno kulturno dobro.

Malo koja europska ustanova može se pohvaliti da već više od sedam stoljeća radi isti posao na gotovo istom mjestu. Dubrovačka ljekarna Male braće jedna je od njih.