Od dinamita do Nobelove nagrade: najveće iskupljenje u povijesti?

Švedski kemičar i poduzetnik Alfred Nobel 14. srpnja 1867. demonstrirao je dinamit u kamenolomu Merstham kod Redhilla u engleskoj grofoviji Surrey. Bio je to pokušaj da uvjeri britanske vlasti kako je njegov novi izum dovoljno siguran za industrijsku uporabu. Demonstracija je uspjela bez nesreća, ali Nobel ni tada nije dobio željeno odobrenje za proizvodnju.  

Danas se Alfreda Nobela rijetko tko sjeti kao izumitelja dinamita. Njegovo ime gotovo se automatski povezuje s Nobelovom nagradom, najprestižnijim svjetskim priznanjem za znanost, književnost i mir. No put od eksploziva do nagrade za mir jedna je od najneobičnijih priča u modernoj povijesti.

Ipak, upravo je dinamit promijenio svijet. Nobel doduše nije izmislio nitroglicerin. To je 1847. učinio talijanski kemičar Ascanio Sobrero. Problem je bio u tome što je nitroglicerin bio iznimno nestabilan i sklon spontanim eksplozijama. Transport i uporaba bili su izuzetno opasni. 

 

Nobel je pronašao rješenje. Pomiješao je nitroglicerin s upijajućom silikatnom zemljom, dobivši znatno stabilniju i sigurniju eksplozivnu smjesu koju je nazvao dinamit. Patentirao ju je 1867. godine. 

 

Dinamit je omogućio ono što je dotad bilo teško zamislivo: probijanje tunela kroz planine, izgradnju željezničkih pruga, razvoj rudnika i velike infrastrukturne projekte diljem svijeta. Povjesničari industrije smatraju da bi bez dinamita druga industrijska revolucija izgledala bitno drukčije. 

 

Istodobno, kao i mnoge tehnologije, imao je dvojaku narav. Služio je graditeljstvu i rudarstvu, ali je pronašao mjesto i u ratovanju.

Alfred Nobel pokazao se ne samo kao vrhunski izumitelj nego i kao iznimno sposoban poduzetnik. Tijekom života prikupio je 355 patenata i osnovao mrežu tvrtki za proizvodnju eksploziva diljem Europe i Amerike. 

 

Tako je 1872. u Španjolskoj osnovao tvrtku Sociedad Española de la Dinamita (SED), koja je tijekom desetljeća prolazila kroz niz reorganizacija i preuzimanja, a danas djeluje pod nazivom Maxam. Dio te korporacije je i najveći proizvođač industrijskih eksploziva u Hrvatskoj Maxam Detines iz Martinske Vesi. Time Alfred Nobel dio svog industrijskog nasljeđa ima i u Hrvatskoj.    

Njegovo ime postalo je sinonim za eksplozive, a bogatstvo je raslo iz godine u godinu. No Nobel je postupno počeo razmišljati o tome kako će ga povijest pamtiti.

 

Presudan trenutak dogodio se 1888. godine kada je umro njegov brat Ludvig. Jedne francuske novine pogreškom su objavile osmrtnicu samog Alfreda Nobela pod naslovom: ‘Trgovac smrću je mrtav.’

 

U tekstu je pisalo da je umro čovjek koji se obogatio pronalazeći načine da ubije više ljudi brže nego ikada prije. Nobel je tako, za vlastita života, pročitao svoju moguću povijesnu presudu. 

 

Mnogi biografi smatraju da je upravo taj događaj imao važnu ulogu u njegovoj odluci da svoju ostavštinu usmjeri prema nečemu sasvim drukčijem.

Kad je Alfred Nobel u 64. godini umro u Sanremu, iza sebe je ostavio oko 31 milijun švedskih kruna, što je predstavljalo približno 94 posto njegove ukupne imovine. U današnjoj vrijednosti to odgovara iznosu većem od dvije milijarde švedskih kruna, odnosno približno 180 do 200 milijuna eura.  

 

U oporuci je odredio da se gotovo cijela njegova imovina uloži u fond iz kojeg će se svake godine nagrađivati osobe koje su čovječanstvu donijele najveću korist na području fizike, kemije, medicine, književnosti i mira.  

 

Prve Nobelove nagrade dodijeljene su 1901. godine. Od 1969. dodjeljuje se i nagrada za ekonomiju, koju je ustanovila Švedska središnja banka u spomen na Alfreda Nobela. Svečanosti se održavaju 10. prosinca, na godišnjicu Nobelove smrti.  

 

Danas svaki dobitnik Nobelove nagrade prima 11 milijuna švedskih kruna, odnosno približno milijun američkih dolara. Malo je ljudi u povijesti koji su vlastitim novcem toliko uspješno promijenili način na koji ih pamte buduće generacije.

Od demonstracije dinamita kod Redhilla 1867. do današnjih dodjela Nobelovih nagrada vodi neobičan put. Alfred Nobel promijenio je svijet svojim eksplozivom. Potom je pokušao promijeniti vlastitu ostavštinu. U tome je uspio bolje nego gotovo bilo tko drugi u povijesti.

 

Danas se njegovo ime mnogo češće povezuje s laureatima nego s dinamitom koji ga je učinio bogatim. A upravo je to, čini se, bio njegov cilj.