U 64 posto najvećih obiteljskih tvrtki riješeno je pitanje upravljanja

Druga generacija iz obitelji osnivača, a ponegdje već i treća, uvedena je, potpuno ili djelomično, u upravljačke strukture u dvadeset od pedeset najvećih hrvatskih obiteljskih kompanija. Kad tomu pribrojimo idućih dvanaest kompanija u kojima nasljednici, doduše, nisu uključeni, ali i njihovi osnivači isključili su se iz operativnog upravljanja te prepustili to profesionalnim menadžerima, dolazimo do toga da je u 64 posto najvećih obiteljskih kompanija uglavnom riješen problem tranzicije u upravljanju.

Vlasnička tranzicija druga je stvar u odnosu na upravljačku i u načelu se događa prirodno, smrću osnivača, što se među pedeset najvećih dogodilo samo u nekoliko slučajeva, no u svima su kompanije ostale u vlasništvu osnivačeve obitelji. Stoga se može reći da je situacija s pitanjem prijenosa upravljanja u najvećim obiteljskim tvrtkama mnogo povoljnija nego u nacionalnome prosjeku, gdje se procjenjuje da je generacijsku tranziciju provela tek oko trećina obiteljskih tvrtki. Bit će da odgovornost prema nasljeđivanju raste s prihodima koje kompanija ostvaruje.

Najveći sve po pravilima

Mile Ćurković, osnivač i jedini vlasnik Plodina, najveće kompanije u obiteljskome vlasništvu u Hrvatskoj, prema svemu sudeći, obavio je posao generacijske tranzicije u upravljanju seriozno i u skladu sa svim stručnim savjetima. I dalje je predsjednik Uprave Plodina, ali prije tri godine u nju je doveo i sina Luku. Prije toga Luka Ćurković jedanaest se godina s poslovanjem kompanije upoznavao s pozicije predsjednika njezina Nadzornog odbora, što je u najvećim obiteljskim tvrtkama često obrazac prema kojemu se nasljednici pripremaju za najodgovornije uloge.