Mit o besmrtnosti: Zašto dugovječnost bez zdravlja postaje kletva?

Uspijemo li ikada doista zaustaviti starenje, moći ćemo to zahvaliti jednomu majušnom crvu (točnije, obliću), ne mnogo većem od zareza u ovoj rečenici. Naime, početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, kada se nisu ovolike milijarde ulijevale u razvoj svakojakih čudesa za produljivanje životnog vijeka Homo sapiensa (tada je to bilo nekako odveć frivolno, valjalo se baviti ozbiljnijim stvarima), američka molekularna biologinja Cynthia Kenyon ​otkrila je da mutacija jednoga gena milimetarskoga Caenorhabditis elegansa, otprije poznatog u znanstvenim krugovima, znatno produljuje život te vrste, a drugom se mutacijom skraćuje.

Ta mogućnost da se genima, odnosno starošću, može manipulirati lako kao stiskanjem tipke na TV upravljaču odjeknula je poput bombe. Znanstvenici diljem svijeta zasukali su rukave u nadi da će baš oni ubosti pravu stvar i zauvijek zaustaviti starenje. Iako se pokazalo da stvar nije tako jednostavna, dosad su napravljeni prilični iskoraci i tehnologija je mnoge inovacije učinila dostupnijima nego ikad. Potraga za dugovječnošću više nije rezervirana samo za elitu. Okej, jesu posljednji krikovi mode longevityja, ali i smrtnicima je približavanje ideji besmrtnosti bliže nego ikad.

Nesretni Titon

Ipak, prije nego što se previše zanesemo znanstvenim trijumfima, valja se sjetiti mita o trojanskome princu Titonu. Njegova ljubavnica, božica zore Eos, zamolila je Zeusa da mu podari besmrtnost, ali zaboravila je zatražiti jedan detalj – vječnu mladost. Titon je živio vječno, ali kao slab, bespomoćan starac, sve dok mu božica nije udijelila milost i pretvorila ga u cvrčka. Pouka je, dakle, prilično jasna: dug život bez vitalnosti nije blagoslov, nego prokletstvo.

Drugim riječima, produljivanje životnog vijeka (lifespan) nije isto što i produljivanje zdravog vijeka (healthspan). Prema nekim globalnim istraživanjima, jaz između tih dvaju vjekova devet je godina, zato bi se, umjesto da ganjamo broj svjećica na torti, valjalo usredotočiti na smanjenje te razlike.

I tu, zapravo, počinje nova paradigma. Zdravlje se prestalo tretirati kao nešto što se popravlja kad se pokvari i sve se više doživljava kao sustav kojim se upravlja, gotovo kao kompanijom. Menadžeri koji drže do sebe, primjerice, odlaze na kontrole cijelog organizma, genetička testiranja, primaju vitaminske infuzije ili pak dobivaju personalizirane protokole. Uz kavu (ili matchu) razgovaraju o mikrobiomu, biomarkerima, mitohondrijima i egzosomima… U tom kontekstu preventiva je simbol odgovornosti, ali i statusa.

Sofisticirani pregledi

Ta promjena paradigme jasno se vidi i u poliklinikama, koje su se prilagodile novim očekivanjima. Prije pet ili deset godina sistematski pregled obično je značio osnovne laboratorijske nalaze i EKG. Danas se nude znatno sofisticiraniji paketi.

Prema riječima ​Ivanke Trstenjak-Rajković, dr. med. spec., ravnateljice Poliklinike Medikol, današnji prošireni i menadžerski sistematski pregledi uključuju proširene laboratorijske pretrage temeljene na novijim spoznajama, kao što su lipoprotein(a) i ostali faktori kardiovaskularnog rizika, a tu su i kompletni oftalmološki pregledi s OCT-om (ključan za ranu dijagnostiku glaukoma, makularne degeneracije i dijabetičke retinopatije). Ovisno o indikaciji, spolu i starosti, pacijenti mogu dobiti i preventivne CT preglede pluća s niskom dozom zračenja, gastroskopiju ili kolonoskopiju (klasičnu ili CT kolonografiju) te tranzijentnu elastografiju jetre (​FibroScan), neinvazivnu alternativu biopsiji. Sve se češće provodi i analiza sastava tijela InBody, koju mnogi dopunjuju individualiziranim nutricionističkim savjetovanjem u pet susreta, s planom prehrane i kontinuiranim korekcijama na temelju dnevnika.

– Važno je da u sklopu sistematskog pregleda pacijent bude pregledan, a ne pogledan, te da iz ustanove izađe potpuno obrađen, s jasnim uputama i preporukama – naglasila je Trstenjak-Rajković.

Ivanka Trstenjak-Rajković, ravnateljica Poliklinike Medikol:

– Dugovječnost nije proizvod koji se može kupiti, već proces koji zahtijeva dosljednost i suradnju. Ključ je u svakodnevnim navikama

Pretjerana optimizacija

Međutim, dok paketi postaju sve sofisticiraniji, stručnjaci upozoravaju da postoji i druga strana medalje. Može li prevencija prerasti u novu opsesiju? Postoji li rizik da zdravlje pretvorimo u projekt stalne optimizacije umjesto u kvalitetan odnos prema vlastitom tijelu?

Vlasnica jedinog centra dugovječnoati u Hrvatskoj, Koncepta 5 elemenata, ​Jeannette Gjurić, dr. med., upozorava da zdravlje ne bi trebalo tretirati kao poslovni projekt temeljen na ciljevima, performansama i stalnom poboljšavanju.

– Tako nam se može dogoditi da umjesto ravnoteže i zdravlja imamo više stresa. Perfekcionizam vrlo lako izmakne kontroli. Stalno praćenje rezultata uz razne aplikacije, satove i testove postaje opsesija. Tijelo bi trebalo i osjećati, a ne samo mjeriti – poručila je Gjurić.

Sličnu zabrinutost dijeli 'magistra mikrobioma' Paola Pavačić iz Centra za crijevni mikrobiom koja kaže da osobito u današnje vrijeme, kada smo okruženi informacijama, savjetima i različitim 'idealnim' protokolima, postoji visok rizik da zdravlje počnemo promatrati kao projekt optimizacije.

– Tehnologija i dostupnost podataka omogućili su nam da pratimo gotovo svaki aspekt svog zdravlja, od prehrane i sna do fizičke aktivnosti i biomarkera. Iako to može biti korisno, granica između informiranosti i pretjerane kontrole često je vrlo tanka. Takav pristup može narušiti odnos prema vlastitom tijelu jer se fokus prebacuje s osluškivanja vlastitih potreba na praćenje vanjskih smjernica i 'pravila'. Umjesto fleksibilnosti i ravnoteže zdravlje postaje skup zadataka koje treba izvršiti. Dugoročno to može rezultirati povećanim stresom, pa čak i suprotnim učinkom od željenoga – napomenula je Pavačić.

Paola Pavačić, magistra za mikrobiom u Centru za crijevni mikrobiom:

– Mikrobiom ima ključnu ulogu u regulaciji imunosti, metabolizma, upalnih procesa i čak mentalnog zdravlja, ali 'radi' u sinergiji s prehranom, snom, stresom i stilom života

Zablude o dugovječnosti

Dostupnost podataka i trend dugovječnosti koji je prodro u glavne medije, pa i industriju podcasta, koja ima milijunske preglede bavi li se tim temama, pomogli su ideji prevencije, a ne reakcije, ali i stvorili neke mitove koje naše sugovornice žele srušiti. Jedan od najvećih, slažu se sve tri, jest uvjerenje da postoje gotova rješenja.

– Dugovječnost nije proizvod koji se može kupiti, već proces koji zahtijeva dosljednost i suradnju. Ključ je u svakodnevnim navikama: kvalitetnom snu i poštovanju cirkadijanog ritma, uravnoteženoj prehrani, redovitoj tjelesnoj aktivnosti i upravljanju stresom. Važno je naglasiti i da se pojedine metode estetske prirode ne smiju temeljiti na brzim, nedovoljno istraženim rješenjima ili trendovima bez stručnog nadzora. Oslonac treba biti na konvencionalnoj medicini i znanstveno utemeljenim spoznajama uz razumno korištenje onoga što nam tijelo i priroda nudi, ali uvijek kao dio širega, holističkog pristupa zdravlju – rekla je ravnateljica Medikola.

Paola Pavačić dodaje da ne postoji univerzalna formula koja odgovara svima jer se ljudi razlikuju prema genetici, mikrobiomu, okolini i životnim navikama.

– Zato sve više dolazi do izražaja koncept personalizirane medicine, u kojoj se naglasak stavlja na individualne potrebe i prilagodbu pristupa svakoj osobi. Razumijevanje vlastitog organizma, uključujući mikrobiom, može biti vrijedan alat u tom procesu, ali samo ako se primjenjuje u širem kontekstu cjelokupnog zdravlja, a ne kao jedina točka promatranja – navela je Pavačić, a Gjurić je podsjetila da su osnova svakog pokreta za dugovječnost pravilna prehrana, redovito vježbanje, adekvatno spavanje te održavanje socijalne i emotivne stabilnosti.

– Nema suplementa koji može nadoknaditi te temelje. A to pokazuju i sve studije – naglasila je.

Što nas čeka?

A koji su sljedeći veliki koraci u toj potrazi za dugovječnošću?

Ravnateljica Medikola kao ključan korak u prevenciji ističe genetičko testiranje koje analizom DNK-a iz krvi ili sline otkriva nasljedne rizike za pojedine bolesti, a u dijagnostici vidi golem napredak radiologije, od klasične morfologije prema funkcionalnim pretragama, brzim CT uređajima i intervencijskoj radiologiji, koja je postala metoda izbora za mnoge složene probleme. Posebno uzbudljivo poglavlje, kaže, otvara regenerativna medicina s autolognim egzosomima dobivenim iz PRP-a. Te male vezikule iz pacijentove krvi sadržavaju faktore rasta, citokine i miRNK (mikroribonukleinsku kiselinu) koji smanjuju upalu, potiču mikrocirkulaciju, proizvodnju kolagena i elastina te jačaju prirodne regenerativne procese tijela. Drugim riječima, tijelo samo postaje svoj najbolji lijek.

Pavačić pak skreće pozornost na crijevni mikrobiom kao važan dio pristupa dugovječnosti. On ima ključnu ulogu u regulaciji imunosti, metabolizma, upalnih procesa i čak mentalnog zdravlja, ali nije izoliran faktor dugovječnosti, nego 'radi' u sinergiji s prehranom, snom, stresom i stilom života.

Jeannette Gjurić, vlasnica centra dugovječnosti Koncept 5 elemenata:

– Zdravlje ne bi trebalo tretirati kao poslovni projekt temeljen na ciljevima, performansama i stalnom poboljšavanju. Tijelo se treba osjećati, a ne samo mjeriti

Na kraju ove priče vraćamo se onamo gdje smo i počeli, onomu malom crvu i nesretnom Titonu. Nova era dugovječnosti, sa svim svojim sofisticiranim paketima, genetičkim testiranjima, egzosomima i mikrobiomskim analizama zaista nam donosi moćne alate, ali i podsjeća nas na vrlo staru i jednostavnu istinu: nije dovoljno dodavati godine životu, važnije je dodavati život godinama.

Ili, kako to jednostavno i lijepo zaključuje dr. Jeannette Gjurić:

– Katkad si moramo dopustiti i malo slobode i uživanja u životu. Sretni i zadovoljni ljudi dulje žive.

Alati dugovječnosti u tome nam mogu pomoći, ali samo ako se tretiraju kao saveznici, a ne kao tirani koji diktiraju svaki obrok, svaki korak i svaki biomarker. Možda je prava mudrost upravo u tome da znamo kada treba mjeriti, a kada jednostavno – živjeti.