Najrizičnija je odluka za tvrtke nemati energetsku strategiju

Energetska neovisnost tvrtke znači veću kontrolu nad vlastitim energetskim modelom. Objašnjava to glavni direktor za inovacije GEN-I Grupe i zamjenik direktora GEN-I Hrvatska Andrej Šajn, ističući da je zbog toga važno kombinirati rješenja i donositi odluke na vrijeme. Tvrtke koje to naprave imaju niže rizike, bolju predvidljivost i veću otpornost.

Što dugoročno planiranje energetske sigurnosti znači za poslovanje?

– Dugoročno planiranje opskrbom energijom znači veću kontrolu nad troškovima, rizicima i stabilnošću poslovanja. Energetsko tržište više nije predvidiv sustav u kojem je dovoljno jednom na godinu ugovoriti opskrbu. Cijene su volatilne, geopolitički rizici brzo se prelijevaju na poslovanje, a obnovljivi izvori mijenjaju odnos između proizvodnje, potrošnje i tržišnih cijena. Trošak za energiju za tvrtke je strateško pitanje konkurentnosti i otpornosti. Tvrtka koja planira od tri do pet godina unaprijed može pravodobno odlučiti koji dio energije želi kupovati na tržištu, koji dio može proizvoditi sama, kako će upravljati potrošnjom i koliko rizika želi preuzeti. Takav pristup omogućuje predvidljivije troškove i sigurnije poslovne odluke.

Kako treba upravljati rizicima povezanima s energijom?

– Energetskim rizicima treba upravljati aktivno, a ne samo birati između fiksne i tržišne cijene. Ključno je razumjeti kada se energija proizvodi, kada se troši i kako se sustav može prilagoditi tržišnim signalima. Volatilnost je rizik, ali za tvrtke koje imaju znanje, infrastrukturu i pravog partnera može postati i poslovna prilika. Zato je potreban integrirani pristup. Opskrba, vlastita proizvodnja, aktivno upravljanje potrošnjom, baterijski sustavi i fleksibilnost moraju se promatrati kao jedna cjelina. U praksi to znači kombinirati različite modele, a ne oslanjati se samo na jedno rješenje. Najčešće pogreške su kupnja energije u zadnji tren, vezanje uz jedan model i odvajanje ulaganja u vlastitu proizvodnju od nabave energije. Danas je za tvrtke najrizičnija odluka nemati energetsku strategiju.

Što tvrtke trebaju napraviti da bi osigurale energetsku neovisnost?

– Prvi korak je razumjeti vlastitu potrošnju i izloženost riziku. Tvrtke trebaju znati koliko energije troše, kada je troše, koje su im kritične lokacije i koliko su ovisne o tržišnim kretanjima. Tek nakon toga mogu definirati optimalnu kombinaciju rješenja: model opskrbe, vlastitu proizvodnju, baterijski sustav, optimizaciju potrošnje ili povezivanje više mjernih mjesta. Energetska neovisnost znači veću kontrolu nad vlastitim energetskim modelom. Sunčana elektrana ili on-site PPA mogu dugoročno stabilizirati dio troška energije, ali ne uklanjaju sve rizike. Zato je važno kombinirati rješenja i donositi odluke na vrijeme. Tvrtke koje to naprave imaju niže rizike, bolju predvidljivost i veću otpornost.

Mogu li pomoći baterijski sustavi i skladištenje energije?

– Da, baterijski sustavi mogu uvelike pomoći, ali njihova prava vrijednost nije samo u skladištenju energije. Baterija omogućuje da se višak energije pohrani i iskoristi onda kada je najpotrebniji. Još važnije, baterija je fleksibilan energetski element. Može pomoći u optimizaciji potrošnje, smanjenju vršnih opterećenja i sudjelovanju na tržištu pomoćnih usluga. Zato u GEN-I Hrvatska govorimo o pametnoj samoopskrbi: nije dovoljno postaviti solarnu elektranu i bateriju, ključno je aktivno upravljanje cijelim sustavom. Upravo upravljanje pretvara investiciju iz opreme u izvor ušteda, stabilnosti i potencijalno dodatnih prihoda.

Kako vidite budućnost energetskog sustava i fleksibilnosti mreže?

– Budućnost energetskog sustava bit će decentralizirana, digitalna i fleksibilna. Vrijednost više neće nastajati samo u proizvodnji energije, nego u sposobnosti da se proizvodnja, potrošnja, skladištenje i tržišni signali povežu u jedan upravljiv sustav. Zato će se razvijati napredniji algoritmi upravljanja, bolji modeli predviđanja, nove generacije baterijskih sustava i hibridni modeli opskrbe. Velik potencijal vidimo i u energetskim zajednicama te modelima dijeljenja energije, posebno kod tvrtki s više lokacija. Sljedeća faza energetske tranzicije neće biti samo gradnja infrastrukture, nego pametno upravljanje energijom kao strateškim resursom. Tvrtke koje to prije prepoznaju imat će veću kontrolu, niže rizike i bolju poziciju na tržištu.