Ivan Pavao II.: Papa koji je Hrvatskoj donio više od blagoslova

Kada je 10. rujna 1994. zrakoplov pape Ivana Pavla II. sletio u Zagreb, Hrvatska je bila stara tek nešto više od tri godine. Rat još nije bio završen, tzv. SAO Krajina i Istočna Slavonija nalazili su se izvan hrvatskog ustavnopravnog poretka, a zemlja je još nosila svježe ožiljke razaranja i prognaništva. U takvim okolnostima prvi posjet jednog pape samostalnoj Hrvatskoj bio je mnogo više od vjerskog događaja. 

Hodočasnik mira s političkom težinom

Sveti Otac stigao je kao hodočasnik mira, ali je njegov dolazak imao i snažnu političku i diplomatsku težinu. Ivan Pavao II. tada je bio jedna od najutjecajnijih osoba na svijetu, čovjek kojeg se često povezuje s padom komunizma u srednjoj i istočnoj Europi. Njegov dolazak u Zagreb mnogi su doživjeli kao potvrdu da je hrvatska neovisnost postala trajna i međunarodno prihvaćena činjenica. 

Papa se susreo s predsjednikom Franjom Tuđmanom, pohodio zagrebačku katedralu i grob kardinala Alojzija Stepinca, a vrhunac pohoda bila je misa na Hipodromu pred golemim mnoštvom vjernika. Tijekom posjeta pozivao je na pomirenje, mir i obnovu društva nakon rata. 

Papin blagoslov knezu Branimiru 879.

Odnosi Hrvata i papinstva mnogo su stariji od moderne hrvatske države. Povjesničari ih prate još od ranog srednjeg vijeka, a posebno mjesto zauzima knez Branimir, kojem je papa Ivan VIII. 879. uputio blagoslov. Taj se događaj često simbolično tumači kao jedan od prvih međunarodnih činova priznanja hrvatske državnosti.  

Kroz stoljeća su hrvatski vladari, biskupi i crkvene institucije održavali intenzivne veze s Rimom. Nakon stjecanja neovisnosti 1991., Vatikan je ponovno odigrao značajnu ulogu. Sveta Stolica bila je među prvim međunarodnim subjektima koji su priznali Republiku Hrvatsku i diplomatski odnosi uspostavljeni su 8. veljače 1992. godine. 

Dva stoljeća bez papinskog pohoda

Ivan Pavao II. bio je prvi papa koji je posjetio Republiku Hrvatsku, ali ne i prvi poglavar Katoličke crkve koji je kročio na hrvatsko tlo.

Prvi potvrđeni papinski posjet zabilježen je 1177. godine, kada je papa Aleksandar III. tijekom putovanja prema Veneciji boravio u Zadru. Kronike bilježe da su ga građani dočekali pjevajući pjesme na hrvatskom jeziku.

Na prostoru današnje Hrvatske boravio je i papa Pio VII., koji se 1800., na putu iz Venecije prema Rimu, zbog nevremena nekoliko dana zadržao u Tarskoj vali u zapadnoj Istri.

To znači da je do 1994. prošlo čak 194 godine bez papinskog pohoda hrvatskom tlu. Ivan Pavao II. bio je u Hrvatskoj još dvaput – 1998. posjetio je Zagreb, Mariju Bistricu i Split, i tom je prilikom beatificiran kardinal Stepinac, a 2003. bio je u Rijeci, Dubrovniku, Osijeku, Đakovu i Zadru.

Promjena vatikanskih prioriteta

Nakon njega, Hrvatsku je posjetio samo još Benedikt XVI. 2011. Tome je vjerojatno pridonijela i promjena prioriteta u Vatikanu. Dok je Ivan Pavao II. snažno podupirao zemlje izašle iz komunizma, papa Franjo pozornost je usmjerio prema globalnom jugu i društvenim pitanjima poput siromaštva i migracija. U tom kontekstu konzervativni hrvatski crkveni vrh više nije zauzimao tako istaknuto mjesto u vatikanskim prioritetima kao devedesetih godina prošlog stoljeća.

Nakon Franjine smrti 2025. na čelo Katoličke crkve došao je Lav XIV., papa čiji dosadašnji naglasci također više pripadaju području pastoralnog rada, misionarskog iskustva i upravljanja globalnom Crkvom nego velikim geopolitičkim temama kakve su obilježile pontifikat Ivana Pavla II. Zato se današnji odnosi Hrvatske i Vatikana odvijaju u bitno drukčijim okolnostima od onih koje su pratile povijesni prvi Wojtyłin dolazak u Zagreb.

Tog 10. rujna 1994. u Zagreb, nije došao samo poglavar Katoličke crkve. U Hrvatsku je stigao jedan od najutjecajnijih ljudi svijeta toga doba. Za vjernike je to bio povijesni vjerski događaj, ali za mladu hrvatsku državu i snažna međunarodna potvrda njezine trajnosti i legitimnosti.