Cijene plina skočile 120 posto, zima donosi novi udar na džep

Europa se i ovo ljeto okupala u valu ljetnih vrućina koje su gurale potražnju za električnom energijom naviše, dok suša i toplina istovremeno smanjuju proizvodnju iz hidroelektrana i nuklearki. Teret tako sve više pada na plinske elektrane, i to baš u trenutku kada bi Europa trebala puniti skladišta plina za zimu, piše Euronews.

Ta se neravnoteža već odrazila na veleprodajne cijene. Nizozemski TTF terminski ugovori, glavni europski referentni indeks za plin, poskupjeli su otprilike 120 posto od početka 2026. godine i 18. kolovoza dosegnuli oko 63,7 eura po megavatsatu. To je i dalje znatno ispod vrhunca od 350 eura po megavatsatu iz energetske krize 2022., izazvane ruskom invazijom na Ukrajinu, no Europa u zimu ulazi s ispražnjenim zalihama i minimalnim prostorom za apsorbiranje novog šoka u opskrbi.

Zašto cijene ponovno rastu

Poskupljenje stiže u najgorem mogućem trenutku jer Europa ljeto tradicionalno koristi za obnavljanje zaliha plina prije nego kućanstva u jesen i zimi počnu trošiti rezerve za grijanje. Ove je godine to punjenje skladišta poremetio niz istovremenih problema, Hormuški tjesnac ostaje praktički zatvoren, Norveška je produljila zastoje na plinskim poljima, a suša je oslabila proizvodnju iz hidroelektrana i nuklearnih postrojenja. Plinske elektrane pokrivaju dio tog manjka baš dok toplinski val podiže potrošnju struje, čime dodatno raste potražnja za istim gorivom koje je Europi potrebno za zimske zalihe.

Rezultat je tržište bez ikakve rezerve. Daniel Kral, ekonomist Oxford Economicsa, upozorava da su se ostvarili brojni negativni rizici na strani ponude, dok su zalihe plina pred početak sezone grijanja povijesno niske. Institut najavljuje da će u rujnu podignuti prognozu cijena europskog plina, potencijalno na prosjek blizu 60 eura po megavatsatu u četvrtom tromjesečju 2026. i prvom tromjesečju 2027., s trenutačnih 45 eura.

Europa je otpornija, ali ne i imuna na vrijeme

Europa je potrošnju plina smanjila za otprilike 15 do 20 posto u odnosu na 2021. godinu, zahvaljujući manjoj potrošnji industrije, širenju obnovljivih izvora i sve raširenijim toplinskim pumpama koje zamjenjuju plinsko grijanje. Porasla je i globalna ponuda ukapljenog prirodnog plina (LNG), a Europa danas ima više uvoznih terminala, te može privući dodatne pošiljke kad cijene skoče, što fizički nestašica čini znatno manje vjerojatnom nego tijekom krize 2021./2022.

No manja potrošnja ne uklanja temeljnu ranjivost. Prema analizi Oxford Economicsa, odnos između temperature i potražnje za plinom ostaje gotovo savršen. Prošle zime, kad su temperature nakratko pale ispod dugoročnog prosjeka, europske uštede plina u odnosu na razdoblje prije 2021. suzile su se na svega 5 do 10 posto. Europa je, drugim riječima, smanjila svoje uobičajene potrebe za plinom, ali nije uklonila ovisnost o njemu u slučaju neuobičajeno hladne zime.

Zato su zalihe toliko važne jer su one tampon zona između uobičajene zime i šoka u opskrbi. Kad su skladišta puna, trgovci mogu apsorbirati val hladnoće bez agresivnog nadmetanja za nove pošiljke, a kad su prazna, svaki tjedan hladniji od očekivanog pretvara se u utrku za opskrbom.

Okoli na 64 posto

Europska skladišta plina početkom kolovoza bila su popunjena tek oko 57 posto. Prema podacima Gas Infrastructure Europe, razina od 57,1 posto zabilježena 1. kolovoza najniža je za taj datum u cijelom povijesnom nizu podataka. Pravila EU-a i dalje kao cilj postavljaju 90-postotnu popunjenost skladišta, iako države sada imaju veću fleksibilnost oko roka za dostizanje te razine. Bruxelles je čak potaknuo države da razmotre snižavanje cilja na 80 posto.

Hrvatska u nadolazeću ogrjevnu sezonu ulazi s podzemnim skladištem Okoli, trenutno popunjenim na oko 64 posto kapaciteta, što je neznatno iznad europskog prosjeka, ali i dvadesetak postotnih bodova ispod razina zabilježenih u istom razdoblju prošle godine. Iako je dinamika utiskivanja ubrzana nakon Vladine odluke kojom se od zakupaca traži dosezanje barem 85 posto popunjenosti do 1. listopada, vremena za manevar je malo. Sa samo nekoliko tjedana do kraja ciklusa utiskivanja, domaća energetska stabilnost tijekom eventualnih zimskih hladnih valova bit će izravno ovisna o maksimalnom iskorištenju LNG terminala na Krku i stabilnosti domaće proizvodnje kako bi se kompenzirao sporiji ljetni tempo punjenja strateških zaliha.

Plin kao problem za ESB

Ovdje priča o plinu prestaje biti isključivo energetska i postaje inflacijska, a time i problem za Europsku središnju banku (ESB). Veleprodajne cijene plina brže se mijenjaju od računa kućanstava jer komunalna poduzeća često kupuju mjesecima unaprijed, a Oxford Economics procjenjuje da prijenos veleprodajnih cijena na potrošačke u prosjeku kulminira oko šest mjeseci nakon početnog poskupljenja. No ta zaštita slabi ako cijene ostanu povišene dulje vrijeme, jer se ugovori s vremenom obnavljaju po cijenama bližima veleprodajnima.

Zbog svega toga poskupljenje plina prestaje biti samo priča o sirovinama i postaje pitanje monetarne politike. Oxford Economics procjenjuje da bi ukupna inflacija u eurozoni u drugoj polovici 2026. mogla iznositi oko 3,5 posto uz trenutačne veleprodajne cijene plina, naspram nešto iznad 3 posto u dosadašnjoj osnovnoj projekciji. ESB je već jednom podigao kamatne stope kao odgovor na inflatorni šok uzrokovan energentima, a tržišta sada gotovo jednoglasno očekuju novo povećanje od 25 baznih bodova u rujnu. Već su i lipanjske projekcije same središnje banke pokazivale da će inflacija ostati povišena zbog viših cijena energije, s očekivanom razinom od 3,4 posto u trećem i četvrtom tromjesečju 2026.. Hladnija zima tako bi mogla stvoriti neugodnu kombinaciju, pad realne kupovne moći uz istovremeni rast troškova zaduživanja.