EP 1990.: Splitski atletski izdisaj Jugoslavije i istočnog bloka

Kada su 27. kolovoza 1990. na splitskom Poljudu počela natjecanja na Europskom prvenstvu u atletici, nije to bio samo početak do danas najznačajnijeg sportskog događaja u Hrvatskoj, nego i finale političkog trilera koji se odvijao nakon 30. svibnja.

Hrvatska je samo nekoliko mjeseci prije EP-a održala prve višestranačke izbore, a pobuna dijela srpskog stanovništva u okolici Knina već je bila počela. Istodobno, savezne vlasti u Beogradu željele su svijetu pokazati kako je Jugoslavija i dalje stabilna država sposobna organizirati najveća međunarodna natjecanja. 

Organizacija u nemogućim uvjetima

U tim okolnostima Antun Vrdoljak na čelu organizacijske ekipe uspio je organizirati natjecanje u nemogućim uvjetima, unatoč napadima i podmetanjima orkestriranim iz Beograda. 

Prvenstvo nije došlo niotkuda. Hrvatska je u prethodnim godinama već uspješno organizirala velike međunarodne manifestacije, od zagrebačke Univerzijade 1987. do Eurosonga u Zagrebu u svibnju 1990. godine. Europsko prvenstvo u atletici trebalo je biti još jedna potvrda organizacijskih sposobnosti domaćina, ali se vrlo brzo pretvorilo u politički test odnosa Zagreba i Beograda.

Tko će otvoriti prvenstvo?

Uoči natjecanja vodile su se rasprave i prijepori oko samog ceremonijala. Savezni politički vrh smatrao je kako otvaranje tako velikog međunarodnog događaja pripada najvišim tijelima SFRJ, dok su hrvatske vlasti isticale da najveći dio organizacijskog i financijskog tereta snosi upravo Hrvatska.

Na kraju je prvenstvo otvorio hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, što je samo po sebi predstavljalo snažnu političku poruku u ljeto 1990. godine.

Predsjednik Franjo Tuđman otvorio je natjecanja

Zvižduci jugoslavenskoj himni 

Najveći politički odjek ipak nije izazvalo svečano otvaranje nego reakcije publike.

Dio gledatelja na Poljudu zviždao je jugoslavenskoj himni ‘Hej Slaveni’, što je u Beogradu i satelitskim republikama izazvalo ogorčenje i niz političkih reakcija, pa je zatraženo čak i povlačenje jugoslavenske reprezentacije s natjecanja.  

Zvižduci su pokazali novu političku klimu u Hrvatskoj, i postali su jedna od glavnih tema izvještaja stranih medija.

Sportski uspjeh usred političke krize

Unatoč političkim prijeporima, prvenstvo je sportski i organizacijski bilo vrlo uspješno. U Splitu je nastupilo 952 atletičara iz 33 države, a natjecanje je obilježilo nekoliko vrhunskih rezultata, uključujući i svjetski rekord francuske muške štafete 4 x 100 metara. 

Jugoslavija je osvojila četiri medalje: zlatne u muškom skoku u vis (Dragutin Topić) i na 1500 metara (Snežana Pajkić), srebro u ženskom skoku u vis (Biljana Petrović) i broncu u skoku u dalj (Borut Bilač).   

Među osvajačima medalja nije bilo hrvatskih atletičara. Tri medalje osvojili su predstavnici Srbije, a jednu slovenski atletičar Bilač. No, upravo je jedna osvajačica medalje postala simbol cijelog prvenstva.

Nakon osvajanja srebrne medalje Biljana Petrović, atletičarka iz Srbije koja je nastupala za splitski ASK, izašla je pred gledatelje s jugoslavenskom, ali i hrvatskom zastavom. Poljud ju je nagradio možda i najvećim pljeskom cijelog prvenstva. U atmosferi rastućih nacionalnih napetosti taj je prizor postao jedna od najpoznatijih slika s Poljuda. Na trenutak se učinilo da sport još uvijek može nadilaziti politiku.

Biljana Petrović proslavila je srebrnu medalju s jugoslavenskom i hrvatskom zastavom

Posljednje prvenstvo jedne Europe

Danas se prvenstvo pamti i po još jednoj simbolici.

Bilo je to posljednje Europsko prvenstvo na kojem su zajedno nastupili sportaši SSSR-a, Istočne Njemačke, Čehoslovačke i Jugoslavije. Sve te države ubrzo će nestati s političke karte Europe.  

Kada je 2. rujna 1990. spušten zastor na natjecanje, Europa je dobila vrhunski organizirano atletsko prvenstvo. Ali dobila je i uvid u političku stvarnost zemlje, pa i cijelog kontinenta. 

Na Poljudu se tih dana trčalo, skakalo i bacalo. No jednako se jasno vidjelo da Jugoslavija ulazi u svoju posljednju fazu života, baš kao i cijeli politički poredak koji je desetljećima dijelio Europu na istok i zapad.