Vlak slobode: Hrvatska je 26. kolovoza 1995. opet spojila sjever i jug

Kad je u subotu 26. kolovoza 1995. u 8:07 sati sa zagrebačkog Glavnog kolodvora krenuo Vlak slobode, nije to bila samo prva željeznička kompozicija koja je nakon četiri ratne godine ponovno prošla Ličkom prugom. Bio je to simboličan trenutak u kojem je Hrvatska pokazala da je tri tjedna nakon operacije Oluja ponovno spojila svoj sjever i jug.  

U vlaku su bili predsjednik Franjo Tuđman, državni dužnosnici, kulturni i javni djelatnici te prognanici koji su se simbolično vraćali prema krajevima iz kojih su bili protjerani. Kompozicija od dvadesetak vagona tijekom cijelog je puta nailazila na oduševljene dočeke građana u Karlovcu, Gospiću, Kninu i nizu manjih mjesta uz prugu.  

Četiri godine prometne blokade

Značenje Vlaka slobode ne može se razumjeti bez ratnog konteksta.

Od 1991. Hrvatska je bila presječena okupacijom velikog dijela svoga teritorija. Lička pruga, najvažnija željeznička veza između kontinentalne Hrvatske i Dalmacije, bila je izvan funkcije. I cestovni promet odvijao se otežano, obilaznim pravcima i uz znatno veće troškove prijevoza robe i putnika. Prekid prometnih veza nanosio je ozbiljnu štetu gospodarstvu, a pojedine procjene govorile su o povećanju troškova prijevoza i do 30 posto. Istodobno nisu radili ni važni energetski i prometni sustavi koji su prolazili okupiranim područjima. 

Zato je ponovno otvaranje željezničke veze Zagreb-Split imalo mnogo veće značenje od običnog prometnog događaja. Radilo se o prvoj opipljivoj potvrdi da je Hrvatska ponovno postala prometno i teritorijalno povezana država.

Putovanje od Zagreba do Splita trajalo je deset sati

Vlak slobode nije bio redovita linija nego pokretna državna svečanost.

Tuđman se tijekom putovanja obraćao građanima na više postaja, podsjećao na dane Domovinskog rata, pozivao prognanike na povratak te osuđivao palež i osvetu nad imovinom Srba koji su napustili Hrvatsku. 

Osobito svečan bio je doček u Kninu, oslobođenom samo tri tjedna ranije, gdje su putnike pozdravili pripadnici Četvrte i Sedme gardijske brigade. 

Nakon gotovo deset sati putovanja i brojnih zaustavljanja, Vlak slobode stigao je u Split u 18:11 sati. Na kolodvoru i splitskoj rivi dočekale su ga tisuće građana. 

‘Vukovar, Vukovar!’

Jedan od najupečatljivijih trenutaka dogodio se upravo u Splitu.

U završnom obraćanju predsjednik Tuđman upitao je okupljene:

‘Što mi preostaje da vam još obećam?’

Iz mase je uslijedio odgovor:

‘Vukovar! Vukovar!’

Dvadeset dana nakon Oluje pod hrvatskom kontrolom još nisu bili Vukovar, istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem. Upravo zato taj poklič nije bio samo navijačka reakcija nego izraz tadašnjeg nacionalnog raspoloženja i očekivanja da će i posljednji okupirani dijelovi zemlje biti vraćeni u hrvatski ustavnopravni poredak.  

Dvije godine kasnije, mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja, i taj je cilj ostvaren.  

Paradoks hrvatskih željeznica

Tri desetljeća poslije ostao je jedan zanimljiv paradoks. U međuvremenu su izgrađeni novi Maslenički most i autocesta Zagreb – Split. No, željeznica kao da je nakon trijumfalizma 1995. zaboravljena.

Vlak slobode bio je izvanredna svečanost pa njegova desetosatna vožnja nije usporediva s redovnim prometom. Redovni vlakovi, koji su uvedeni od nedjelje 27. kolovoza po prugama uništenim u ratu vozili su između Zagreba i Splita osam do devet sati. Nakon uvođenja nagibnih vlakova 2004. to je skraćeno na oko pet sati! 

Međutim, nakon nesreće u Rudinama 2009., koju nije uzrokovalo stanje pruge nego protupožarni retardant nanesen na tračnice, nagibne vlakove sljedećih su godina sve više pogađali kvarovi i problemi s održavanjem, a na dijelu garnitura postupno je isključivan i sustav nagibanja. Vlakovi su počeli voziti kao ‘obični’ dizel-motorni vlakovi, a vrijeme putovanja popelo se na 6 do 6 i pol sati, da bi do danas taj period bio produžen na više od sedam, pa i osam sati. 

Zato Vlak slobode danas nije samo sjećanje na pobjedu u ratu i ponovno povezivanje Hrvatske. On je i podsjetnik na vrijeme kada je obnova ključne prometne veze bila nacionalni projekt, ali i na vrijeme kad je željeznica ispala s liste prioriteta.