Joško Joras: Aktivist koji je obilježio granični spor sa Slovenijom

Dana 6. rujna 2002. slovenski aktivist Joško Joras pušten je iz hrvatskog zatvora nakon što je proveo 16 dana u štrajku glađu. Njegovo uhićenje bilo je povezano sa sporom oko prelaska granice i nepriznavanjem hrvatske jurisdikcije na području uz Dragonju, za koje je tvrdio da pripada Sloveniji. Joras se prometnuo u najprepoznatljiviji lik slovensko-hrvatskog graničnog spora. 

Što je sporno u granicama

Korijen problema seže u raspad Jugoslavije 1991. godine. Dotadašnja republička granica između Hrvatske i Slovenije postala je međunarodna državna granica, ali na pojedinim dijelovima nije bila precizno definirana. Posebno su sporna postala morska granica u zaljevu koji dijele dvije države i pitanje slovenskog izlaza prema otvorenom moru, te područja uz rijeku Dragonju i nekoliko zaselaka južno od Dragonje, među kojima i Jorasovo naselje Mlini.

Hrvatska je uglavnom inzistirala na tome da granica slijedi dotadašnje republičke granice i stanje koje je zatečeno pri osamostaljenju, dok je Slovenija tražila rješenje koje bi joj omogućilo povoljniji pristup otvorenom moru te određene korekcije na kopnu. 

Zašto je Joras postao simbol spora

Joras je živio u području kod Plovanije koje je smatrao slovenskim teritorijem. Odbijao je prihvatiti da se nalazi u Hrvatskoj, na kući je isticao transparente 'Tudi tukaj je Slovenija' (I ovdje je Slovenija), slovenske zastave i organizirao brojne prosvjede. Više puta je ulazio u sukobe s hrvatskom policijom, bio privođen, blokirao promet te pokušavao ukloniti granične prepreke. 

Tijekom 2000-ih postao je svojevrsni simbol slovenskih zahtjeva na južnoj granici. U Sloveniji je dio javnosti njegove postupke smatrao domoljubnim aktivizmom, dok su ga u Hrvatskoj uglavnom doživljavali kao političkog provokatora.  

Eskalacija spora

Od sredine 1990-ih do kraja 2000-ih spor je povremeno ozbiljno opterećivao odnose dviju država. Incidenti na granici bili su česti, a Slovenija je nekoliko puta povezivala pitanje granice s hrvatskim približavanjem Europskoj uniji. Javnost u obje države bila je izrazito osjetljiva i Jorasovi prosvjedi redovito su privlačili medijsku pozornost. 

Dok je Joško Joras postao simbol kopnenog dijela graničnog spora, cijenu su najizravnije plaćali ribari u Savudrijskoj vali odnosno Piranskom zaljevu, koji su godinama bili izloženi prekršajnim kaznama i hrvatskih i slovenskih vlasti.

Vrhunac političke eskalacije dogodio se krajem 2000-ih, kada su dvije države pristale spor prepustiti međunarodnoj arbitraži.  

Arbitraža bez epiloga

Arbitražni sud u Haagu donio je odluku 29. lipnja 2017. Prema toj odluci Slovenija je dobila većinu zaljeva i poseban koridor (junction) prema međunarodnim vodama. Kopnena granica uglavnom je ostala ondje gdje je bila prije arbitraže, pa je tako i Jorasova kuća ostala na hrvatskoj strani granice.  

Međutim, Hrvatska arbitražnu presudu ne priznaje zbog kompromitacije arbitražnog postupka nakon otkrića nedopuštenih kontakata između slovenskog arbitra i slovenske predstavnice u postupku. Slovenija presudu smatra važećom i obvezujućom. Zbog toga spor formalno nije potpuno zatvoren, premda je danas znatno manje politički eksplozivan nego početkom 2000-ih.  

Povijesna ironija

Za Joška Jorasa najveća je ironija upravo to što je nakon više od dva desetljeća aktivizma i prosvjeda arbitražna odluka, od koje je veći dio slovenske javnosti očekivao potvrdu svojih zahtjeva na tom području, zaključila da se njegova kuća nalazi u Hrvatskoj. Sam Joras javno je izrazio razočaranje takvim ishodom. 

Dodatni paradoks jest to što je ulaskom Hrvatske u Schengen granica oko koje su se desetljećima vodile političke bitke omekšana i u velikoj je mjeri izgubila nekadašnji praktični značaj.

Zato je 6. rujna 2002., kada je nakon političkih intervencija s najviše razine obiju država pušten iz zatvora nakon 16 dana štrajka glađu, ostao jedan od najsimboličnijih datuma u priči o Jošku Jorasu i jednom od najdugotrajnijih graničnih sporova nastalih raspadom Jugoslavije.