1891.: Konjskim tramvajem počeo organizirani javni prijevoz u Zagrebu

Kad je vozač Ferdo 5. rujna 1891. pucnuo bičem, a konj Belko povukao 'konjku', počeo je organizirani javni prijevoz u Zagrebu. Prva vožnja krenula je od tadašnjeg tramvajskog spremišta na Savskoj cesti (današnji Tehnički muzej), preko HNK i Frankopanske do Ilice. 

Bio je to začetak sustava iz kojeg će se tijekom idućih desetljeća razviti današnji Zagrebački električni tramvaj, ZET.  

Osijek prije Zagreba

Ipak, Zagrebu ne pripada prvenstvo u Hrvatskoj. Prvi tramvaj na hrvatskom tlu prometovao je Osijekom još od 10. rujna 1884., čak sedam godina prije zagrebačke "Konjke". Osijek je tada bio među pionirima tramvajskog prijevoza u ovom dijelu Europe, dok je Zagreb tramvaj dobio tek nakon dugih rasprava i priprema koje su trajale gotovo cijelo desetljeće.  

Pola grada u konjskom tramvaju

Početak rada zagrebačkog tramvaja bio je povezan s brzim rastom grada krajem 19. stoljeća. Zagreb je tada imao nešto više od 40 tisuća stanovnika, a potreba za organiziranim prijevozom postajala je sve izraženija. Te prve godine tramvajska mreža išla je do Južnog, današnjeg Zapadnog kolodvora. Vozni park sastojao se od 16 tramvajskih kola i 32 konja. 

Već prvih dana interes građana bio je golem. Dan nakon puštanja u promet tramvajem se provozalo više od 20 tisuća ljudi, gotovo polovica tadašnje gradske populacije. 

Tramvajske pruge diktirale razvoj grada

Prava prometna revolucija dogodila se 1910. godine, kada je Zagreb dobio električni tramvaj. Konjska vuča još je neko vrijeme upotrebljavana na sporednim prugama, i postupno je otišla u povijest. Novi sustav omogućio je brži prijevoz, veći kapacitet i daljnje širenje mreže. Elektrifikacija je bila važna ne samo za promet nego i za razvoj grada općenito, jer je omogućila učinkovitije povezivanje sve udaljenijih gradskih četvrti.  

Kako se Zagreb tijekom 20. stoljeća širio, širila se i tramvajska mreža. Nove pruge pratile su razvoj naselja prema istoku i zapadu, a kasnije i izgradnju Novog Zagreba južno od Save. Tramvaj je postao jedan od glavnih prepoznatljivih simbola grada. Mnoga su se naselja razvijala upravo uz njegove trase, a i danas lokacija u tramvaj zoni utječe na cijenu nekretnina.

Nešto kasnije nakon 'konjke' s redovitim radom je počela i Uspinjača, koja posluje u sklopu ZET-a, kao i sljemenska žičara (od 1963.). 

Uvođenje autobusa

S vremenom je postalo jasno da tramvaj ne može zadovoljiti sve potrebe rastuće metropole. Zato je 1927. pokrenut gradski autobusni promet, koji je četiri godine kasnije priključen ZET-u. Autobusi povezuju rubne dijelove grada i prigradska naselja te gradove Veliku Goricu i Zaprešić i općine Stupnik i Bistru s tramvajskim koridorima. Iz nekadašnjeg tramvajskog prijevoznika postupno nastaje sustav koji danas obavlja najveći dio javnog prijevoza u hrvatskoj metropoli.  

U brojnim europskim gradovima tramvaji su tijekom desetljeća nestajali s ulica, no Zagreb je zadržao i kontinuirano razvijao svoju mrežu. To ne govori samo o veličini grada, nego i o činjenici da je javni prijevoz u Zagrebu i danas relativno spor.

Svaki dan triput oko ekvatora

Početkom 21. stoljeća uslijedila je nova velika modernizacija uvođenjem niskopodnih tramvaja. Time je javni prijevoz postao dostupniji osobama s invaliditetom, starijim građanima i roditeljima s dječjim kolicima, a tramvaj je i više od stoljeća nakon svog dolaska ostao okosnica svakodnevnog života Zagreba. 

Povijest ZET-a pokazuje koliko je grad narastao od prvog konjskog tramvaja 5. rujna 1891. do danas, kad vozni park sa gotovo 500 autobusa i više od 250 tramvaja preveze oko 180 milijuna putnika na godinu. 

ZET-ova vozila svakog dana triput obiđu ekvator, a svake godine 109 puta prijeđu put do Mjeseca i natrag!