Milka Planinc i Ante Marković: Hrvatski krizni menadžeri Jugoslavije

Milka Planinc 2. srpnja 1981. pustila je na Jankomiru u rad novi pogon industrijske elektronike SOUR-a Rade Končar, današnji Končar - Inem. Na svečanosti je snimljena i jedna od rijetkih fotografija na kojima su zajedno Milka Planinc i Ante Marković, dvojac koji će obilježiti ekonomski život u Jugoslaviji sve do raspada. 

Dok je Planinc pokušala stabilizirati sustav iznutra, Marković je pokušao promijeniti njegova pravila – ali u trenutku kada je politička osnova za reformu već bila urušena.

Investicija na temelju mogućnosti

Pogon u Jankomiru otvoren je godinu dana nakon Titove smrti, u vrijeme političkog vrenja i narastajućih makroekonomskih neravnoteža. Predsjednica CK SKH i najmoćnija političarka u Hrvatskoj tada se osvrnula na sve izraženiju 'investiciomaniju': Realne investicije organizacija udruženog rada mogu samo radovati, rekla je ali i upozorila da se moramo opredjeljivati za investicije na temelju vlastitih mogućnosti.   

Ovakva upozorenja nisu urodila plodom. Devizni dug i inflacija su rasli, a došla je i naftna kriza, koja je osobito pogodila Hrvatsku zbog položaja Ine. Zato je bilo logično da se na čelo savezne Vlade postavi provjereni partijski kadar baš iz Hrvatske. Bila je to Milka Planinc.

Program stabilizacije

Njezin ton iz Jankomira kao da se pretočio u Dugoročni program ekonomske stabilizacije, kojeg je ubrzo donijela. Ograničila je rast plaća, uvela restrikcije potrošnje i uvoza, devalvirala dinar, kontrolirala kredite i investicije, smanjila državnu potrošnju i postigla dogovor s MMF-om i zapadnim kreditorima. 

Ostat će zapamćena po nestašicama kave, banana, pelena… te ograničavanju potrošnje naftnih derivata uvođenjem sustava par-nepar (zabrana vožnje na određene dane vozilima koja imaju posljednju znamenku u registraciji parnu ili neparnu).  

Uvođenje tržišta 'na mala vrata'

No, uz takve nepopularne mjere počela je 'na mala vrata' ograničeno i pragmatično uvoditi elemente tržišnih mehanizama. Napuštena je rigidna administrativna kontrola cijena, inzistiralo se na održivosti poduzeća uz poticanje izvoza i pritisak na rast produktivnosti. Nije to bila prava tržišna reforma, nego pragmatični zaokret. Planinc je svoj četverogodišnji mandat kriznog menadžera okončala uspješno – spriječila je nelikvidnost, reprogramirala dug i povukla se u mirovinu.

Unatoč stabilizacijskim naporima, strukturni problemi ostali su neriješeni, što je otvorilo prostor za radikalnije reforme krajem desetljeća. Neki analitičari ocjenjuju da je upravo Milka Planinc postavila temelje za kasniji savezni reformski paket Ante Markovića.

Konvertibilni dinar

Istovremeno kad je Planinc preuzela SIV, dokazani socijalistički menadžer i tvorac modernog Končara nakon više od dva desetljeća vođenja te tvrtke postavljen je na čelo hrvatske Vlade, odnosno Izvršnog vijeća Sabora. On će 1989. nastaviti tržišne reforme, ali mnogo žešće. 

Godišnja inflacija je dosegla 2679 posto, pa je devalvirao dinar brisanjem četiri nule i postavio konvertibilni tečaj od sedam dinara za njemačku marku, potporu za svoju ekonomsku politiku dobio je i od MMF-a, počistio je međubankovne dubioze, dramatično je skresao vojni proračun za JNA, povećao prihode od carina i riješio obmane u klirinškom poslovanju sa Sovjetskim savezom. 

Markovićeva privatizacija

Donio je i prvi savezni Zakon o privatizaciji, koji je favorizirao stjecanje vlasništva od strane menadžera i radnika. Bilo je pojedinačnih privatizacija prema njegovom modelu, a najveća je bila ona tadašnjeg TDR-a koji je prerastao u Adris grupu. 

No, većina pretvorbe i privatizacije u Hrvatskoj je odrađena po kasnijim hrvatskim propisima, koji su donijeli temeljitu vlasničku promjenu, ali i val restrukturiranja, često uz pad proizvodnje, zaposlenosti i propasti tvrtki. 

Na političkoj vjetrometini

Svi Markovićevi potezi bili su samo odgađanje raspada. Kao stečajni upravitelj ostao je na političkoj vjetrometini. Dobar dio hrvatske javnosti prozivao ga je kao 'srpskog igrača' i Miloševićevog pijuna. Osnovao je Savez reformskih snaga Jugoslavije, ali njegov je program doživio poraz. 

On je pak bio jedan od ciljeva napada na Banske dvore, koji su raketirani 7. listopada 1991. u vrijeme sastanka na kojem su bili i Franjo Tuđman i Stipe Mesić. Mjesec dana nakon što su počinjeni zločini na Ovčari podnio je ostavku i uspio izvući živu glavu iz Beograda.  

Povukao se iz politike i rijetko istupao u javnosti. Izuzetak je bio intervju u Lideru iz veljače 2009., kad je dao svoj recept za izlazak iz krize koja je tresla Hrvatsku: Predložio je kresanje proračuna za najmanje 20 posto, uvođenje pristojbi na uvoz, smanjenje PDV-a i zamrzavanje plaća. 

Naravno, politika ga opet nije slušala, a Hrvatska je ostala u recesiji punih šest godine.

Slična sudbina

Dvojac s fotografije na otvaranju Končarevog pogona na Jankomiru dijelio je sličnu sudbinu. Milka Planinc preminula je s 85. godina 7. listopada 2010., a Ante Marković s 87. godina 28. studenoga 2011. godine. 

Bili su akteri dviju faza iste krize – stabilizacije i neuspjele transformacije jugoslavenskog ekonomskog sustava. Oboje su ostali u većoj mjeri zapamćeni po nepopularnim i dvojbenim političkim potezima, nego po značajnom doprinosu sređivanju ekonomskih problema u bivšoj državi.