Novi model zaštite na radu izazvao popriličan revolt poduzetnika

Prijedlog novog modela obavljanja poslova zaštite na radu podigao je na noge domaće poduzetnike i predstavnike poslodavaca. Prema prijedlozima koji su objavljeni u sklopu javnog savjetovanja, poslodavcima bi se propisivao minimalni broj sati za te poslove, što bi za golemu većinu mikro i malih tvrtki značilo novi, teški administrativni i financijski udar. Stoga iz Udruge Glas poduzetnika (UGP) oštro upozoravaju: sigurnost radnika mora biti stvarni cilj, a ne paravan za uvođenje fiksnih birokratskih modela koji ne razlikuju stvarni rizik od puke forme.

- Zaštita na radu je važna, radnici moraju biti sigurni i pravila moraju postojati. Tu nema spora - poručuju iz UGP-a. Međutim, problem nastaje kada se sigurnost počne mjeriti štopericom i tablicama, potpuno ignorirajući realnost na terenu.

Udruga je stoga uputila službene primjedbe na predložene pravilnike, s posebnim naglaskom na to da izmjene najjače pogađaju upravo mikro i male poslodavce u IT, uredskim i drugim niskorizičnim djelatnostima. Dio novih propisa donosi samo golemo opterećenje, bez ikakvog dokaza da će se time doista smanjiti broj ozljeda na radu, smatraju u UGP-u.

Apsurdni propisi

U UGP-u ističu kako je potpuno apsurdno da predloženi pravilnik uopće ne razlikuje mikro poslodavce koji imaju od jednog do pet zaposlenih, od onih koji zapošljavaju na desetke radnika. Razlike u organizaciji rada, razini rizika i administrativnim kapacitetima su goleme. Ipak, država pred tvrtku s jednim zaposlenim u IT sektoru i onu s 49 zaposlenih stavlja potpuno iste obveze.

Prema novom prijedlogu, poslodavci do 49 radnika morali bi osigurati najmanje pet sati tjedno angažmana stručnjaka zaštite na radu. To je oko 20 sati mjesečno. Za IT tvrtke i urede koji nemaju potrebe za zapošljavanjem takvog stručnjaka na značajniji fond sati, ovo je čisti namet. Da stvar bude gora, ukida se i dosadašnja mogućnost da poslodavac ili ovlaštenik do 49 zaposlenih te poslove obavlja samostalno, na temelju svog postojećeg obrazovanja i iskustva.

- Ako mali poduzetnik te poslove ne može organizirati interno, nego ih mora ugovarati izvana, takva obveza postaje ozbiljan financijski i administrativni uteg. Za veliku tvrtku to je možda samo jedna stavka u tablici, ali za malog poduzetnika to je često razlika između ulaganja u radnika i opremu ili plaćanja novih birokratskih hirova - upozoravaju iz UGP-a.

Novi udarac doživjet će i veće, srednje tvrtke. Za one od 50 do 249 zaposlenih uvodi se obveza zapošljavanja stručnjaka visokog II. stupnja. U IT sektoru, gdje ljudi sjede u uredima i gdje je rizik od ozljeda minimalan, ovo stvara ozbiljan i potpuno nepotreban problem. Jednako tako, propisivanje da minimalno osposobljavanje radnika mora trajati čak tri radna dana, uz dodatne obveze periodičnog usavršavanja, u UGP-u vide kao čisto generiranje troškova za poslove u kojima su rizici ionako ograničeni i jasno definirani.

Što traže poduzetnici?

Primjedbe prikuplja i Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) koja već sad ima svoj draft na promjene iz kojeg se da isčitati da HUP ne traži manje sigurnosti za radnike, već pametniji i pravedniji sustav koji prati načelo proporcionalnosti. Iz tog razloga traže hitno brisanje ili bitnu izmjenu spornih odredbi o fiksnoj minimalnoj satnici te predlažu nekoliko ključnih izmjena.

To je zadržavanje starog sustava i mogućnosti da poslodavac ili ovlaštenik do 49 zaposlenih sam vodi zaštitu na radu ako ima odgovarajuće kompetencije. Traže i uvođenje posebne kategorije mikro poslodavaca (do 5 ili 10 zaposlenih) s maksimalno pojednostavljenim uvjetima za IT i uredske poslove, te trajno ugovaranje ovih poslova s vanjskim agencijama za uredske djelatnosti, umjesto nametanja fiksne satnice. 

- Treba uvesti prijelazno razdoblje od najmanje 24 mjeseca zbog ograničene dostupnosti stručnjaka i programa - ističe se u prijedlozima HUP-a u kojima napominju da bi regulatorni zahtjevi trebali pratiti stvarnu razinu rizika i organizacijsku složenost
poslodavca te uvažavati načelo proporcionalnosti, osobito kod mikro i malih poslodavaca u niskorizičnim djelatnostima.

Sustav čista forma

- Mala trgovina s 12 zaposlenih, uredska tvrtka s 45 ljudi i poduzetnik koji je upravo prešao s 49 na 51 zaposlenog ne mogu se tretirati po istom automatizmu kao poslodavci s bitno složenijim i opasnijim radnim uvjetima. Rizici nisu isti, pa ni obveze ne bi smjele biti iste - jasni su i u UGP-u. Upozoravaju da se bez ovih izmjena zaštita na radu pretvara u običnog papirnatog tigra. Poslodavac će plaćati sate jer mora, stručnjak će ispunjavati satnicu jer pravilnik tako traži, a radnik na kraju neće dobiti niti milimetar veću sigurnost.