Oluja: vojna pobjeda koja je promijenila Hrvatsku i regiju

Kad je u zoru 4. kolovoza 1995. počela vojno-redarstvena operacija Oluja, iza Hrvatske su već bile četiri godine rata, okupacija gotovo četvrtine državnog teritorija, tisuće poginulih i stotine tisuća prognanih. Samo dan kasnije, 5. kolovoza, hrvatska zastava zavijorila se na kninskoj tvrđavi, simbolu pobune koja je pet godina ranije započela takozvanom balvan-revolucijom. Za većinu građana Hrvatske bio je to trenutak koji je označio početak kraja Domovinskog rata. 

Od pobune do okupacije

Pobuna dijela hrvatskih Srba započela je tijekom ljeta 1990., a 1991. je prerasla u otvoreni rat uz potporu Jugoslavenske narodne armije. Do kraja te godine okupirano je oko četvrtine hrvatskog teritorija, a na tom području uspostavljena je najprije samoproglašena Srpska autonomna oblast Krajina (SAO Krajina), a zatim i Republika Srpska Krajina (RSK), koju nije priznala nijedna država na svijetu.  

Hrvatska 1995. više nije bila Hrvatska iz 1991.

Istodobno, Hrvatska je u rat 1991. ušla bez ozbiljno organizirane vojske, pod međunarodnim embargom na uvoz oružja i suočena s jednom od najjačih vojnih sila u Europi.

Tijekom sljedeće četiri godine stvorena je moderna Hrvatska vojska, provedene su velike reorganizacije i izveden niz uspješnih operacija. Od Maslenice i Medačkog džepa 1993., preko Zime '94. i Bljeska, do operacije Ljeto '95., Hrvatska vojska postupno je mijenjala odnos snaga na bojištu. Hrvatska vojska više nije bila improvizirana sila iz prvih ratnih mjeseci, nego organizirana vojska sposobna za složene operacije na velikom prostoru.

Propast političkih rješenja

Oluja je uslijedila tek nakon što su iscrpljene gotovo sve političke mogućnosti. Početkom 1995. međunarodni posrednici predstavili su plan Z-4, kojim je pobunjenim Srbima bila ponuđena iznimno široka autonomija unutar Hrvatske. Njihovo vodstvo odbilo je plan čak i razmotriti, što je dodatno učvrstilo uvjerenje da se političko rješenje više neće naći.

U svibnju iste godine operacijom Bljesak oslobođena je zapadna Slavonija. Time je postalo jasno da Hrvatska vojska može uspješno provoditi velike operacije te da je vojni poraz Republike Srpske Krajine postao realna mogućnost.

Četiri dana koja su promijenila kartu Hrvatske

Operacija Oluja počela je 4. kolovoza 1995. na bojišnici dugoj više od 600 kilometara. U samo nekoliko dana slomljen je otpor vojske Republike Srpske Krajine, oslobođen Knin i najveći dio okupiranog teritorija Hrvatske. Hrvatska je ponovno uspostavila nadzor nad oko 10.400 četvornih kilometara, odnosno gotovo petinom svog teritorija.  

Posebno važna bila je činjenica da je nakon četiri godine ponovno uspostavljena kopnena prometna i teritorijalna povezanost sjevera i juga zemlje. 

Žrtve i egzodus

Prema službenim hrvatskim podacima, tijekom Oluje poginulo je 196 pripadnika Hrvatske vojske i policije, a ranjeno ih je oko 1100. Na srpskoj strani poginulo je oko 560 vojnika. 

Operaciju je pratio i odlazak većine srpskog stanovništva. Procjene govore o između 150.000 i 200.000 ljudi. Povlačenje se odvijalo u organiziranim kolonama nakon odluka političkog i vojnog vodstva Krajine o evakuaciji stanovništva prema BiH i Srbiji. 

Istodobno, tijekom i nakon operacije počinjeni su zločini nad dijelom preostalih srpskih civila. Broj civilnih žrtava i danas je predmet prijepora, a procjene se kreću od nekoliko stotina do više od tisuću stradalih. 

Trijumf nakon godina frustracija

Današnjim generacijama teško je do kraja razumjeti ozračje kolovoza 1995. godine. Nakon četiri godine ratnih frustracija, okupacije velikog dijela zemlje, granatiranja gradova i stalne neizvjesnosti, pobjeda je u Hrvatskoj dočekana gotovo euforično. 

Ulazak Hrvatske vojske u Knin i podizanje hrvatske zastave na tvrđavi postali su simbol povratka teritorijalnog integriteta države i pobjedničkog završetka najtežeg razdoblja od stjecanja neovisnosti.

Što Oluja znači danas?

Tri desetljeća poslije Oluja ostaje jedan od temeljnih događaja moderne hrvatske države.

Za većinu hrvatskih građana ona je simbol oslobođenja okupiranog teritorija, vojne pobjede i konačnog sloma projekta Republike Srpske Krajine. Istodobno, redovito postaje i povod političkim raspravama o odnosu prema srpskim civilnim žrtvama, egzodusu krajiških Srba te nasljeđu Domovinskog rata. 

Zbog toga obilježavanje Oluje više nije samo prisjećanje na vojnu operaciju iz kolovoza 1995. godine. Ono je i svojevrsno ogledalo suvremenih političkih podjela u Hrvatskoj.

Rat je završio prije više od trideset godina. Rasprave o Oluji nisu.