Prva srednja škola: Kako je Klasična gimnazija nastala i ostala elita

Dana 3. lipnja 1607. u Zagrebu je osnovana Klasična gimnazija, najstarija srednja škola u Hrvatskoj. Utemeljena u doba kada se obrazovanje nije shvaćalo kao univerzalno pravo, nego kao privilegij i priprema za elitu, škola je tijekom više od četiri stoljeća preživjela države, režime, ratove i reforme – i pritom zadržala ono što je rijetko: kontinuitet identiteta.

Klasična gimnazija nije bila zamišljena kao škola za sve. Bila je zamišljena kao škola za one koji će misliti, upravljati i tumačiti svijet.

Utemeljili su je isusovci na inicijativu zagrebačkog poglavarstva i uz suglasnost Sabora i osobito zalaganje bana Ivana II. Draškovića. Ivan Žanić postao je prvi isusovački superior u Zagrebu i time prvi ravnatelj Gimnazije. U prvoj godini upisano je 260 učenika.

Temelj Sveučilišta i Knjižnice

Već 1611. prvi se put spominje knjižnica Isusovačkog kolegija, temelj današnje Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Godine 1632. uz Gimnaziju je podignuta katedra ‘viših nauka’ (studia superiora) što je značilo početak visokoškolske nastave u Zagrebu. Nakon tri desetljeća otvoren je i filozofski studij, tj. prava akademija, a 1669. godine akademija je dobila sveučilišna prava i povlastice. Po ukidanju isusovačkog reda 1773. godine Gimnazija i Akademija prelaze pod državnu upravu.

Škola je promijenila razne školske sustave i nazive, i u više navrata podnosila političke i jezične pritiske. Jedno vrijeme radile su dvije klasične gimnazije – tzv. gornjogradska i donjogradska, seljena je na razne lokacije, a od 1932. nalazi se na današnjoj adresi u Križanićevoj ulici. 

Učenici i profesori sudjelovali su u burnim povijesnim zbivanjima – od narodnog preporoda, do tri rata u 20. stoljeću. Među najpoznatijim alumnijima su August Šenoa, A.G. Matoš, Milivoj Slaviček, Milan Šufflay, Ivo Pilar, Franjo Rački, Pavao Štoos, Ivan Kukuljević Sakcinski, Antun Mihanović… 

U dva navrata zgrada je pretrpjela i oštećenja – u veljači 1944. i u svibnju 1995. – srećom bez ljudskih žrtava. 

Popis učenika prema uspjehu

Nekad je obrazovanje imalo jasnu funkciju: selekciju. Latinski i grčki nisu se učili radi ‘opće kulture', nego zato što su bili jezik znanosti, prava, filozofije i Crkve. Tko ih je savladao, imao je pristup društvenim vrhovima. Tko nije, ostajao je izvan tog kruga.

U tom smislu, Klasična gimnazija od početka je bila elitna institucija – ne po bogatstvu učenika, nego po zahtjevnosti i ishodima. Uostalom, i imena u popisu učenika od 1788. nisu bila navođena abecednim redom, nego prema uspjehu u učenju – od najuspješnijih do najslabijih. Nažalost, ta je praksa napuštena.

Elitnost bez povlastica

Ono što Klasičnu gimnaziju ipak izdvaja i danas jest činjenica da njezina elitnost nikada nije bila formalna. Nije imala poseban status, povlastice ni zatvoreni upisni krug. Elitnost je proizlazila iz težine programa, trajnog naglaska na jezike i logiku i iz visokih očekivanja od učenika.

Drugim riječima, nitko nije bio elita zato što je upisan – elita se postajalo ako se moglo izdržati.

Sustav koji se promijenio

Današnji srednjoškolski sustav u Hrvatskoj počiva na drukčijoj logici. Ideja masovnog obrazovanja, dostupnosti i inkluzije promijenila je prioritete: školovanje za sve, a ne selekcija najboljih.

To samo po sebi nije problem. Problem nastaje kada se razlike u zahtjevnosti brišu, izvrsnost relativizira, a elitnost postaje sumnjiva riječ. U takvom sustavu Klasična gimnazija djeluje gotovo kao anakronizam.

Pouka za današnje obrazovanje

Četiri stoljeća nakon osnutka razvijanje sposobnosti apstraktnog mišljenja, analize i jezika sudara se sa svijetom brzih informacija. Klasična gimnazija suočava se s pitanjem kako će se klasika i školstvo u cjelini suočavati s izazovima umjetne inteligencije. U tom kontekstu treba promatrati i ključni izazov današnjeg obrazovnog sustava: može li obrazovanje biti istodobno pristupačno svima, a da ne izgubi mehanizme za poticanje izvrsnosti?

Odgovor još nemamo. Ali imamo primjer škole koja kroz sve promjene od 1607. do danas pokazuje da elita ne nastaje povlasticama, nego standardima koji se ne snižavaju.