Tri godine obećanja o listama čekanja, a kardiologija se čeka do 2029

U studenom 2023. tadašnji ministar zdravstva Vili Beroš prvi je put jasno postavio cilj da se do kraja te godine maksimalno vrijeme čekanja za bolničku dijagnostiku spusti  na 270 dan. Broj nije bio medicinski standard niti zakonski rok, nego administrativni pokazatelj iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, kojim je Hrvatska Europskoj komisiji trebala dokazivati napredak. Ravnatelji bolnica dobivaju obvezu svakodnevnog praćenja lista, uvodi se pojačana kontrola, a Beroš najavljuje da će javno prozivati one koji ne budu smanjivali čekanje.

Mjesec dana kasnije stiže objava uspjeha. Ministarstvo priopćava da su liste čekanja smanjene za 19 posto i da prosječno vrijeme čekanja značajno pada, paralelno s preuzimanjem bolnica od države i reorganizacijom sustava. U siječnju 2024. Beroš govori o padu prosjeka čekanja od oko 146 dana i ističe da je Hrvatska sve bliže ispunjenju pokazatelja iz NPOO-a.

HZZO-vo financiranje privatnika

Brzina tog pada nije bila slučajna, ali ni posljedica isključivo boljeg rada bolnica. HZZO financira val pregleda kod privatnika, prvo oko 41.000 pregleda vrijednih dva milijuna eura, zatim novi natječaj za dodatnih 46.680 postupaka vrijednih tri milijuna eura. Istodobno bolnice uvode dodatne smjene, rad subotom i preraspodjelu termina, a ministarstvo svakodnevno traži izvještaje i drži sastanke s ravnateljima. Kombinacija otkupa termina kod privatnika i pritiska na bolnice je ono što je brojke stvarno pomaknulo, ne strukturna reforma sustava.

Već sredinom 2024. postaje jasno da model nije samoodrživ. HZZO ponovno raspisuje natječaje za privatnike jer su liste opet počele rasti, što je prvi ozbiljan signal da je pad iz 2023. bio kupljen novcem, a ne trajno riješen. Uzroci su poznati, nedostaje liječnika u nizu specijalnosti, radiologa, anesteziologa, dermatologa, oftalmologa, reumatologa, neurologa, pa dodatnih termina jednostavno nema tko odraditi.

Uređaji za MR i CT rade gotovo cijeli dan i svako popuštanje liste odmah puni novi val pacijenata. Stanovništvo stari, kroničnih bolesti je sve više, obiteljski liječnici izdaju više uputnica nego prije desetak godina, dijelom zbog starenja populacije, dijelom zbog preciznije dijagnostike i novih terapija. Privatnici u tom sustavu djeluju kao sigurnosni ventil koji radi samo dok država kupuje dodatne termine, a čim sredstva presuše, liste se vraćaju na staro.

Nakon Beroševog odlaska ministrica Irena Hrstić u proljeće 2025. navodi da je medijan čekanja pao sa 270 na oko 130 dana, ali istodobno priznaje da pojedine specijalnosti, dermatologija, oftalmologija, reumatologija i elektromioneurografija, i dalje bilježe izrazito duga čekanja. To je bila prva službena potvrda onoga što su liječnici i pacijenti odavno znali, agregatni prosjek se može ulijepšati, dok stvarno opterećenje ostaje koncentrirano na istim uskim grlima.

Što skriva prosjek

Koliko je taj prosjek zapravo udaljen od iskustva pacijenta, pokazuje neovisna analiza podataka koju je napravio osnivač tvrtke Tendify Ivan Ivanković, koji je pregledao svih 9.565 javno objavljenih lista čekanja u 113 zdravstvenih ustanova, na temelju službenih podataka HZZO-a od 3. srpnja 2026.  

Naravno da nije čudno da su rezultati otrežnjujući. Za prioritetne uputnice, one koje liječnik označi kao hitnije od redovnih, država jamči pregled u sedam dana. U redovnom naručivanju taj rok probija čak 79 posto lista za prvi pregled, a kod 46 posto njih prvi slobodni termin premašuje jamstvo više od deset puta, umjesto za sedam dana pacijent čeka i više od 70.

Najdulja čekanja pritom nisu na rubnim, rijetkim pretragama, nego upravo na onima koje otkrivaju bolesti od kojih Hrvati najčešće umiru. Kardiološka kontrola u Puli naručuje se za 551 dan, u Bjelovaru prvi slobodan termin za kardiološku kontrolu je u svibnju 2029. Kolonoskopija ide do 600 dana, ultrazvuk dojke do 522, dijabetološka kontrola do 588.

Bolesti srca i zloćudne bolesti odnose dvije trećine svih smrti u Hrvatskoj, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2024. godinu, a upravo na tim pretragama liste najviše probijaju rokove.

Analiza ne tvrdi da je itko umro čekajući pregled ili zahvat. No podsjeća na podatak zbog kojeg je takvu mogućnost teško sasvim odbaciti: hrvatska takozvana liječiva smrtnost, odnosno smrtnost koju bi pravodobna zdravstvena skrb mogla spriječiti, gotovo je 50 posto veća od prosjeka Europske unije, 133 naspram 90 umrlih na 100.000 stanovnika, prema podacima OECD-a i Europske komisije.

Većina ustanova bez javno dostupnih listi

Analiza otkriva i drugi problem, onaj koji se ne vidi u ministarskim priopćenjima. Za CT, MR i kolonoskopiju zakonski rok uopće nije propisan, pa ni čekanje od 600 dana na kolonoskopiju formalno ne predstavlja kršenje roka. Istodobno, od 355 ugovornih ustanova HZZO-a javno dostupne liste čekanja objavljuje samo njih 113.

Preostalih 242, uključujući velike privatne lance s državnim ugovorima za PET, CT i MR, čekanje jednostavno ne prikazuju, kod dijela stoji samo napomena da nema podataka. Ono što se ne mjeri, ne može se ni popraviti, a ni birati.

Ivanković za usporedbu navodi da Švedska svaki mjesec objavljuje koliko koja regija poštuje nacionalno jamstvo čekanja, a Engleska svakom pacijentu pokazuje prosječno čekanje njegove bolnice. U Hrvatskoj takav izračun ne postoji na državnoj razini, analizu je, kako i sam autor napominje, morao napraviti pojedinac uz pomoć umjetne inteligencije, u jednom danu, iz javno dostupnih podataka koje HZZO već ima na vlastitom portalu.

Što ostaje od priče o 270 dana

Kad se kronologija i analiza poslože jedna uz drugu, slika je jasna. Ministarstvo je 2023. imalo konkretan, mjerljiv i politički koristan cilj, pokazati Bruxellesu napredak prema pokazatelju iz NPOO-a. Taj je cilj i ostvaren, ali prvenstveno kupovinom termina kod privatnika, a ne rješavanjem strukturnog nedostatka liječnika, uređaja i kapaciteta. Čim je novac za privatnike presušio, liste su se vratile starim putem, a promjena ministra donijela je nove brojke, ali ne i novu metodu mjerenja koja bi pokazala gdje sustav stvarno zapinje.

Neovisna analiza pokazuje da problem nije u prosjeku nego u distribuciji, u onim uskim grlima gdje se čeka godinama, u pretragama bez ikakvog roka i u stotinama ugovornih ustanova čije čekanje nitko ne vidi. Dok se to ne promijeni, svaka nova najava kraćih lista bit će samo nova verzija iste priče iz 2023., dobra brojka za priopćenje, a ne za pacijenta koji čeka kardiološki pregled za 2029. godinu.