Zaboravljeni Đuro Jelačić: Od smijenjenog generala do gospodarstvenika

Dana 10. kolovoza 1861. podmaršal grof Đuro Jelačić održao je nastupni govor u Hrvatskom saboru kao novoimenovani potkapetan Kraljevstva. Govor je bio naglašeno domoljuban i usmjeren protiv germanizacijskih tendencija koje su tada jačale u Habsburškoj Monarhiji. Posljedice su stigle brzo. Ekpresno je smijenjen i umirovljen, čime je završila vojna karijera jednog od najuspješnijih hrvatskih časnika 19. stoljeća. 

U sjeni slavnijeg brata

Kad se spomene prezime Jelačić, gotovo svi pomisle na bana Josipa. Međutim, njegov mlađi brat Đuro Jelačić (1805. – 1901.) imao je gotovo jednako impresivnu biografiju. Borio se u talijanskim ratovima, sudjelovao u austrijskoj vojnoj ekspediciji u Siriji te se istaknuo u bitkama kod Brescije, Novare i tijekom opsade Venecije. Za ratne zasluge odlikovan je Vojničkim križem za zasluge i dogurao do čina podmaršala. 

No za razliku od bana Josipa, kojega pamtimo po političkoj i vojnoj ulozi 1848. godine, Đuru je obilježio jedan govor održan u Hrvatskom saboru. Upravo taj domoljubni nastup označio je kraj njegova uspona u vojnoj službi. 

'Turci možda jesu zadovoljni s imutkom i katkad tijelom ugnjetanih naroda, dok izobraženi narodi od onih, kojima vladaju, osim imutka i tijela ištu još i dušu, to jest narodnost', rekao je Đuro Jelačić.  

Od generala do poduzetnika

Prisilno umirovljenje nije značilo i povlačenje iz javnog života. Naprotiv.

Na imanju Novi dvori kraj Zaprešića, koje je naslijedio od brata Josipa, Đuro Jelačić posvetio se gospodarstvu, poljoprivredi i modernizaciji proizvodnje. Godine 1865. osnovao je Prvu hrvatsku sušionicu voća i povrća, jedan od najambicioznijih gospodarskih pothvata tadašnje Hrvatske.

Na njegovu posjedu pokusno su se uzgajale nove poljoprivredne kulture i pasmine stoke, a posebnu je pozornost posvećivao unapređenju vinogradarstva. Sudjelovao je u borbi protiv peronospore i filoksere, bolesti koje su u drugoj polovici 19. stoljeća teško pogodile europske vinograde.

Predsjednik hrvatskih gospodarstvenika

Još je važnija bila njegova uloga na čelu Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva.

Godine 1873. postao je njegov predsjednik i na toj je dužnosti ostao do kraja života. Pod njegovim vodstvom društvo je širilo mrežu podružnica, jačalo suradnju sa Slavonijom i Dalmacijom te usko surađivalo s Gospodarskim učilištem u Križevcima, jednom od ključnih obrazovnih ustanova hrvatske poljoprivrede.

Zalagao se i za razvoj zadrugarstva. Upravo je njegovim poticajem u Brdovcu 1873. osnovana jedna od prvih hrvatskih kreditnih zadruga, tada poznatih kao predujmione.

Njegovim zauzimanjem izgrađena je i palača Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva u Zagrebu, a novčano je pomagao niz znanstvenih i humanitarnih ustanova.

Kruna rada

Vrhunac njegova djelovanja bilo je održavanje Jubilarne izložbe Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva u Zagrebu 1891. godine. Kao predsjednik Središnjeg odbora nadzirao je projekt koji je trebao pokazati gospodarske, poljoprivredne i obrtničke dosege Hrvatske krajem 19. stoljeća.

Do tada je već bio član gospodarskih društava u Ljubljani te predstavnik srodnih organizacija iz Krakova i Linza, što govori o njegovu ugledu i izvan hrvatskih zemalja.

Domoljub koji je promijenio karijeru

Povijest je Đuru Jelačića uglavnom zapamtila kao mlađeg brata bana Josipa i čovjeka kojemu je jedan govor prekinuo vojnu karijeru. No možda je njegov najveći doprinos nastao upravo nakon umirovljenja.

Umjesto da ostatak života provede kao umirovljeni general, pretvorio se u jednog od najvažnijih promotora modernog hrvatskog gospodarstva, poljoprivrede i zadrugarstva. Zato je priča o Đuri Jelačiću mnogo više od epizode o sukobu s germanizacijom. To je priča o čovjeku koji je nakon izgubljene vojne karijere pronašao novu životnu misiju.