Zakon crvene zastave: Cestovna brzina ograničena na dvije milje na sat

Dana 5. srpnja 1865. britanski parlament donio je Locomotive Act, koji se često smatra prvim modernim propisom koji ograničava brzinu vozila na javnim cestama. Lokomotiva u nazivu propisa može zbuniti, ali tada još nije bilo pojma automobil. Lokomotivama su se zvali svi samohodni strojevi na parni pogon (bez konja). Ograničenja su se odnosila na parne cestovne lokomotive

Oštra ograničenja brzine

Zakon je propisao vrlo niske brzine – dvije milje na sat u naseljima (oko 3 km/h) i četiri milje na sat izvan naselja (oko 6 km/h).

Takva brzina bila je usporediva s hodanjem, što pokazuje koliko su tadašnja ‘samohodna’ vozila doživljavana kao opasnost.

Opasnost za konje i ljude

Ugroženi nisu bili samo pješaci, nego i drugi sudionici u prometu. Posebno se to odnosilo na konjske zaprege, jer su se konji plašili cestovnih lokomotiva. U strahu su često bježali u galopu, što je dovodilo u veliku opasnost kočijaše i putnike.   

Zato je zakon iz 1865. uveo obvezu koja je do danas ostala simbol tog razdoblja. Vozilo su morala pratiti najmanje tri čovjeka. Jedan od njih morao je hodati oko 60 metara ispred vozila sa crvenom zastavom (ili noću svjetiljkom) i upozoravati ostale sudionike u prometu na nailazak automobila. 

Tako je ovaj propis zapamćen kao ‘Red Flag Act’. Ukinut je 1896., kada su pravila ublažena i brzine povećane. 

Propisi protiv galopiranja

Iako se zakon iz 1865. često navodi kao prvi, to nije potpuno točno. Već 1861. donesen je britanski zakon koji je ograničio brzinu na pet milja na sat u naseljima i deset milja na sat izvan naselja.  

Još ranije, u gradovima su postojala pravila koja su zabranjivala ‘jurnjavu’ konjima. Već 1652. u New Amsterdamu (današnji New York) zabranjeno je voziti kola “u galopu’ kroz grad, ali bez precizno određenih ograničavajućih brzina. 

Zbog toga se zakon iz 1865. smatra prvim u modernom smislu — kao jasan, opći i sustavno primijenjen propis o brzini.

Kazne i provođenje

Prekršaji su se kažnjavali novčanim globama, a mogli su uključivati i dodatna ograničenja kretanja vozila.

Godine 1896. zabilježen je i prvi slučaj kažnjavanja zbog prebrze vožnje kad je Walter Arnold vozio osam milja na sat (uz dopuštene dvije milje). 

Tek nakon 1896. automobil počinje dobivati stvarnu praktičnu primjenu. Ukida se crvena zastava i limit je povećan na oko 14 milja na sat. 

Ograničenja brzine danas praktički ne postoje samo na Otoku Manu (između Velike Britanije i Irske). Lokalni zakon se oslanja na načelo prema kojem vožnja mora biti 'sigurna i razumna’.

Brzina konja u kasu

U vrijeme donošenja tih zakona Hrvatska je bila dio Austro-Ugarske. Prometni propisi počinju se sustavno razvijati tek krajem 19. i početkom 20. stoljeća, s pojavom automobila.

Prvi vozač u Hrvatskoj koji je sankcioniran zbog prometnog prekršaja bio je Ferdinand Budicki. Pionir automobilizma, u Zagreb je 1901. dovezao prvi automobil i motocikl. 

Kad je projurio zagrebačkim ulicama brzinom od petnaestak kilometara na sat, tadašnja Redarstvena služba evidentirala je prvi prometni prekršaj zbog neprimjerene brzine. 

Budicki se kasnije prvi popeo automobilom na Sljeme, latio balonom, osnovao prvu taksi službu i prvu autoškolu, a nastavio je i šokirati - na Gospodarstvenoj izložbi demonstrirao je vožnju automobilom po stepenicama.

Vlasti tadašnje države - Austro-Ugarske – 1908. su donijele Propis o brzini kojim je određeno da brzina vožnje automobila mora biti ista kao i brzina konja u kasu.

Njemačka bez limita na autocestama 

Danas su u Hrvatskoj opća ograničenja za osobna vozila: 50 km/h u naseljima, 90 km/h izvan naselja, 110 km/h na brzim cestama, 130 km/h na autocestama.

Prekoračenja se kažnjavaju novčano (do 2650 eura), oduzimanjem vozačke dozvole, a u težim slučajevima i zatvorom.  

Danas se ograničenja brzine uvode iz dva glavna razloga. Prvi je sigurnosni — zbog zaštite pješaka, vozača i drugih sudionika u prometu – i prisutan je od početka. Drugi je ekološki i energetski — zbog smanjenja potrošnje goriva i emisija, prije svega na autocestama i dobiva sve veći značaj u suvremenim uvjetima. 

U tom kontekstu iznimka je Njemačka, gdje oko 70 posto autocesta nema strogu gornju granicu brzine. Postoji tek preporučena brzina od 130 km/h.