Upaljeni alarmi: Dug EU-a do kraja godine leti na 800 milijardi eura!

Zajednički dug Europske unije trenutačno iznosi vrtoglavih 700 milijardi eura, a zbog hitnih potreba za financiranjem oporavka, naoružanja i novih zajmova Ukrajini, do kraja ove godine eksplodirat će na više od 800 milijardi eura!

Toliko, primjerice, iznosi dug jedne od najjačih europskih ekonomija - Njemačke, koja je svoj dug 'bildala' desetljećima. Bruxelles je, s druge strane, stvorio obvezničko tržište iste veličine u svega nekoliko godina, od pandemije 2020. do danas i to kako bi gasio požare nastale tijekom pandemije, zbog rata u Ukrajini i kao posljedica novog naoružavanja Europe.

Upitna reputacija duga

No, europski dug, koji nastaje kompliciranim dogovorima 27 država članica, na tržištu nema istu reputaciju kao primjerice njemački dug, jer mu, čini se, investitori ne vjeruju dovoljno 

Sve se to navodi u novoj analizi uglednog think tank instituta Bruegel zanimljivog imena 'Otriježnjujući pogled na argumente u korist zajedničkog duga Europske unije' koja donosi hladan tuš za europsku političku elitu zanesenu idejom da će se svi problemi Unije riješiti pukim tiskanjem novih zajedničkih obveznica. Iako bi s vrhunskim rejtingom Unija trebala uživati najjeftinije financiranje na kontinentu, tržište njezine obveznice trguje uz jasan i prilično ponižavajući diskont.

Skuplja kamata za Bruxelles

Bruxelles u prosjeku plaća čak 40 do 50 baznih bodova višu kamatu od Njemačke, a troškovi zaduživanja Unije nerijetko su u rangu s državama članicama koje imaju znatno lošiji kreditni rejting. Razlog za ovu tržišnu anomaliju prilično je prizemne prirode. Investitori na euroobveznice još uvijek gledaju tek kao na privremeni politički eksperiment, a ne kao na trajno i sigurno utočište.

Dodatno, zbog toga što je zajednički dug EU-a isključen iz vodećih suverenih indeksa, najveći svjetski fondovi i ETF-ovi jednostavno zaobilaze briselski dug, ostavljajući ga na milost i nemilost spekulativnijeg i nestabilnijeg kapitala.

Sve popularnije ideje o nekakvom financijskom čarobnom štapiću – poput nedavnih prijedloga o velikoj zamjeni četvrtine nacionalnih dugova za zajedničke euroobveznice – u praksi stoga udaraju u zid brutalne ekonomske trileme. Naime, autori Bruegelove analize dokazuju da je unutar postojećih pravila nemoguće imati sve: i vrhunski rejting, i jeftino zaduživanje za fiskalno slabije članice, i izbjegavanje moralnog hazarda.

Financijski fijasko?

Bez čvrstih i nepopularnih jamstava bogatog europskog sjevera, svaki takav megaprojekt pretvorio bi se u financijski fijasko u kojem bi zajedničke euroobveznice ekspresno izgubile svoj elitni rejting. 

Kako bi se izbjegao taj scenarij, autori analize Marie-Sophie Lappe i Jeromin Zettelmeyer izvlače prijedlog koji bi mogao ozbiljno zaprepastiti europski korporativni sektor. 

Spas kredibiliteta euroobveznica oni vide u davanju izvanrednih, kriznih ovlasti Europskoj komisiji. U slučaju da neka država članica zakaže u plaćanju svojih obveza, Komisija bi dobila zeleno svjetlo za automatske proračunske rezove, ali i za aktivaciju izvanrednog, izravnog poreza na najveće kompanije.

Taj kontroverzni namet, poznat pod akronimom CORE, ciljao bi sve tvrtke s godišnjim neto prometom iznad 100 milijuna eura, a naplaćivao bi se potpuno zaobilazeći nacionalne vlade, kao ultimativni mehanizam naplate duga izravno iz džepova velikog biznisa.

To bi investitorima poslalo jasnu poruku da će Bruxelles svoj dug naplatiti pod svaku cijenu, pa makar i izravnim posezanjem u džepove velikog biznisa.

Bruegelova dijagnoza zapravo doista i jest ono što naslov sugerira - otrežnjujući šamar svima koji u euroobveznicama vide magično rješenje za sve europske probleme.

Upucavanje novih stotina milijardi eura u vojsku ili industriju neće samo po sebi stvoriti moćno europsko tržište kapitala, niti će preko noći pretvoriti euro u globalnog lidera. Na žalost, bez zadiranja u poreznu autonomiju država i bez izravnog pritiska na megatvrtke, zajednički europski dug ostat će samo ono što je i danas, skupi politički eksperiment kojeg ozbiljan kapital na burzama odbija prihvatiti kao punokrvnu državnu obveznicu.