Duić: Da se smanji potrošnja, gorivo mora koštati pet eura po litri

Energetika je posljednjih godina izašla iz uskih stručnih krugova te je, potaknuta globalnim krizama, postala ključno pitanje nacionalne sigurnosti i geopolitike. Sukob u Ukrajini zorno je pokazao ranjivost energetske infrastrukture, dok nam situacija s Iranom svakodnevno demonstrira koliko brzo regionalne napetosti mogu destabilizirati globalne cijene energije.

U Hrvatskoj je, pak, Godot napokon došao – HERA je nedavno konačno donijela cijenu priključenja električne energije, a istog je dana stigla i najava AI tvornice Pantheon u Topuskom vrijedne 500 milijardi eura.

Godot je nedavno napokon došao, HERA je konačno donijela cijenu priključenja električne energije, a istog je dana stigla i najava AI tvornice Pantheon u Topuskom vrijedne 500 milijardi eura. U teoriji hrvatska energetska tranzicija izgleda dobro, projekti se najavljuju, sunca i vjetra imamo, kao i investicija, ali je pitanje hoće li mreža moći te sve najave pratiti?

– Mreža je mjesto gdje se energetska priča susreće sa stvarnošću. Uzalud nam rasprave o naprednoj umjetnoj inteligenciji i zelenoj tranziciji ako te nove tehnologije i proizvodne kapacitete jednostavno nemamo kamo priključiti. Zato su sve oči uprte u dalekovode – istaknula je Antonija Knežević, izvršna urednica Lidera, na samom početku Liderove konferencije 'Energetska budućnost Hrvatske', koja je danas u zagrebačkom hotelu Zonar okupila brojne dionike hrvatskog energetskog sustava.

No mreža nije jedini izazov. Drugi je problem nepredvidljivost. Ozbiljni investitori mogu živjeti s rizikom, ali ne i s neizvjesnošću. Ako ne znaju kakva će pravila vrijediti za 10 godina, teško mogu ulagati velike iznose. U toj šumi propisa, što domaćih, što stranih, fleksibilni ugovori postat će jedan od najvažnijih alata za uspjeh domaće energetske tranzicije.

Zato danas na konferenciji razgovaramo o nužnim kompromisima, ali i o tome kako u vremenu kada sve utječe na sve imati sigurnu, konkurentnu i održivu energetiku. Otvaramo ključna pitanja i tražimo odgovore na pitanja: Je li postojeći energetski model održiv? Može li Hrvatska istovremeno osigurati sigurnost opskrbe, niske cijene energije i dekarbonizaciju?

– Nadam se da ćemo do kraja dana biti barem malo bliže tom odgovoru – dodala je Knežević.

Energetska budućnost Hrvatske 2026.
Antonija Knežević

Ključne su investicije

Na njezin se uvodni govor nadovezao Vedran Špehar, državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva, naglasivši da je svjestan energetskih problema i osjetljivosti, no da je Hrvatska danas u boljoj situaciji nego prethodnih godina, ponajviše zato što smo uspjeli diversificirati opskrbu energijom te proširiti LNG terminal na Krku. Ta infrastruktura osigurala je stabilnost ne samo nama, već i susjednim, prijateljskim zemljama koje u kriznim trenucima mogu računati na nas i JANAF.

Rezultat je to, naglasio je Špehar, kontinuiranih ulaganja u infrastrukturu.

– Energetika danas nije samo jedno od sektorskih pitanja. U posljednjih nekoliko godina suočili smo se s nizom kriza koje su jasno pokazale koliko je energetski sustav osjetljiv. Mislim da mi u Hrvatskoj nismo osjetili te negativne strane i nismo imali razloga za zabrinutost hoće li ili neće biti struje ili plina, zato što sustav dokazano funkcionira i tako će biti i dalje – poručio je Špehar.

Dodao je i da je potrebno povećavati proizvodnju iz obnovljivih izvora energije te osigurati da sustav može tu energiju prihvatiti, zato je fokus sve više na elektroenergetsku infrastrukturu i tu investicije postaju ključan preduvjet za daljnji razvoj gospodarstva.

– U energetski sektor usmjerili smo 1,3 milijardi eura u infrastrukturu i dodatnih 50 milijuna eura u baterijske sustave. I od novog Višegodišnjeg financijskog okvira očekujemo još novca – rekao je Špehar.

Osim obnovljivih izvora energije, poput sunca, vjetra i geotermalne energije, za koju također rastu interes i osigurana sredstva, Špehar je spomenuo i važnost nuklearne energije u budućem energetskom miksu, istaknuvši kao pozitivan primjer NE Krško. Kao dugoročno rješenje za promet i transport Špehar vidi vodik i neizbježnu elektrifikaciju, zbog čega se u Hrvatskoj već poduzimaju prvi mali, ali hrabri koraci uz oslonac na znanost i struku.

Ipak, za sve planove energetske tranzicije ključne su investicije, pri čemu struka i javni interes moraju biti primarni, a poslovni interes sekundarni.

– Dokle god je Hrvatska uvoznik energije, svaka investicija u proizvodnju energije nije iracionalna. Dapače, poželjna je i moramo ju poticati – zaključio je državni tajnik.

Energetska budućnost Hrvatske 2026.
Vedran Špehar

Ranjivost europskog uvoza

Dok državni tajnik naglašava domaće investicijske potencijale, pogled na širu europsku sliku otkriva duboku ovisnost o vanjskim faktorima. Naime, Europska unija uvozi 97 posto nafte, 90 posto plina, 40 posto ugljena i sto posto urana.

Ako barem 50 posto energije ne možete pokriti unutar bloka, onda ne samo da nemate sigurnost dobave, nego ne možete pokriti osnovne sustave koji vam trebaju za preživljavanje, objasnio je to u svom predavanju Neven Duić, redovni profesor na Zavodu za energetska postrojenja, energetiku i okoliš, na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje.

Prema njegovim riječima, ta energetska vezanost objašnjava zašto se Europa u geopolitičkim sukobima, poput onog u Ukrajini, zapravo bori s jednom rukom vezanom iza leđa.

Kao plastičan primjer te ranjivosti Duić je izdvojio Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi 20 posto svjetske nafte (20 milijuna barela dnevno) i 20 posto svjetskog LNG-a (većinom iz Katara). Hormuz je donedavno bio tabu i smatralo se da se ne smije zatvoriti, no danas svjedočimo njegovoj blokadi. Iako tržišta trenutno vjeruju da će se situacija riješiti i cijene još ne divljaju, stručnjaci upozoravaju da bi problemi s opskrbom, posebno s kerozinom, mogli početi već od ljeta.

U slučaju potpune blokade Hormuza, alternativni pravci i hitne rezerve ne bi mogli pokriti manjak od kritičnih tri milijuna barela nafte dnevno. Budući da su za gradnju novih naftovoda potrebne godine, jedini način uravnoteženja tržišta bio bi prisilno rezanje potrošnje. Da bi se to postiglo, istaknuo je Duić, cijena benzina na crpkama morala bi skočiti na nevjerojatnih – pet eura po litri.

No geopolitički pritisci ne staju na Bliskom istoku. Moglo bi se dogoditi da imamo problem s dobavom nafte sljedeće zime, a i cijena plina mogla bi ići gore, objasnio je Duić.

Glavnim problemom većih cijena energije u istočnoj u odnosu na zapadnu Europu Duić smatra veću ovisnost o uvozu fosilnih goriva u odnosu na oslanjanje na obnovljive izvore energije, budući da se cijena struje određuje u inozemstvu ako elektrana radi na uvozni fosilni energent. Istaknuo je i da cijena energije na tržištu osjetno pada tek kada vjetar i solar postignu dominantan udio u mreži, a ne kada čine tek 10 ili 20 posto.

– Sunce i vjetar ne prolaze kroz Hormuz, ali solarni paneli dolaze iz Kine. Međutim, to nije dnevna ovisnost, nego dvadesetogodišnji problem. Ako Kina odluči ne prodavati panele, Europa ima kapacitet panela kojega može povećati. Ovisnost o fosilnim gorivima je pitanje sigurnosti, a ovisnost o opremi je pitanje optimiranja industrijskog dobavnog lanca – objasnio je Duić.

Uz to, profesor je upozorio da Hrvatska još uvijek nije ponudila potrošačima dinamičke cijene struje, iako je to prema europskoj direktivi trebala učiniti još 2025. godine, što je nužno jer sve češće negativne cijene energije na tržištima zahtijevaju poticanje novih spremnika energije. Uz zaključak da ne treba predugo koristiti subvencije cijena energije, jer one umjetno održavaju status quo, Duić poručuje da bi mudrije za Europu bilo pokrenuti energetsku tranziciju koja je stala i dignuti cijene fosilnih goriva da čim prije smanjimo ovisnost o Iranu i Rusiji.

Budućnost je u podacima

Korijene europskih napora za postizanjem energetske neovisnosti i kako je energetska tranzicija u Europi uopće krenula objasnio je Ivan Paić iz Končara, podsjetivši na europske propise: Green Deal iz 2019., Paket fit do 55 iz 2021., REPower EU iz 2022. te AccelerateEU 2026.

Pojasnio je da europski zeleni plan vidi elektrifikaciju kao glavni alat za postizanje dekarbonizacije, digitalizacije i nužne fleksibilnosti sustava. No objasnio je da Končar na razini grupe ne gleda samo strateški smjer Bruxellesa, nego aktivno prati i što se događa u SAD-u i Kini, jer bez ta tri faktora nije moguće donijeti najbolje odluke za suverenost i budućnost kompanije, ali i države i EU.

Naime, gledajući strateške odluke SAD-a, oni su sve karte bacili na umjetnu inteligenciju, grade više stotina podatkovne centre, dok je istovremeno u Europi broj takvih stvarnih projekata mnogostruko manji, napomenuo je Paić.

Osvrćući se na najavljeni projekt AI tvornice Pantheon, za koju je Končar nedavno potpisao pismo namjere, Paić je istaknuo razočaranje negativnim reakcijama javnosti. Podaci su, prema njegovim riječima, novo zlato, stoga raste i potreba za podatkovnim centrima, koji postaju sve veći izazov za energetiku.

– Netko odluči razviti projekt i na području Lijepe naše, a prva reakcija na takvu ideju je obično jako negativna, čak i bez realnih tehničkih argumenata. Za sve postoji tehničko rješenje, naravno, ako su pravni uvjeti ispunjeni. S potpunom odgovornošću kažem da je Končar spreman napraviti i trafostanicu i dalekovode u manje od dvije godine. Tehnički to nije problem ako smo se dobro pripremili – poručio je Paić.

Energetska budućnost Hrvatske 2026.

Ivan Paić: Od tranzicije do transformacije