Europa diže PDV, a multinacionalke prvi put plaćaju novi porez

Forvis Mazars objavio je regionalni porezni vodič za 2026. godinu koji obuhvaća 25 jurisdikcija, od Balkana i Srednje Europe do Srednje Azije, a ključni zaključak za ovu 2026. godinu je da se bilježi najšire istovremeno povećanje stopa PDV-a u posljednjih nekoliko godina, dok multinacionalne kompanije po prvi put podnose prijave prema globalnim pravilima minimalnog poreza poznatim kao Pillar II.

PDV skače u više zemalja

Rumunjska je od kolovoza prošle godine podigla opću stopu PDV-a s 19 na 21 posto, a dvije snižene stope od pet i devet posto spojila je u jedinstvenu od 11 posto. Estonija je svoju stopu povećala s 22 na 24 posto, a Kazahstan s 12 na 16 posto od početka ove godine. Mađarska na tom polju ostaje europski rekorder s općom stopom od 27 posto, znatno iznad regionalnog prosjeka od oko 20 posto. Pragovi za registraciju za PDV podignuti su u Rumunjskoj, Moldaviji i Poljskoj.

Struktura sniženih stopa također se sužava. Litva je ukinula opću sniženu stopu od devet posto i premjestila daljinsko grijanje i toplu vodu na standardnu stopu od 21 posto, uz uvođenje nove stope od 12 posto za smještaj i kulturne usluge. Slovačka je ukinula sniženu stopu za prehrambene proizvode s visokim udjelom šećera i soli, koji sada podliježu standardnoj stopi od 23 posto.

Porez na rad: raspon od 13 do 48 posto

Ukupno porezno opterećenje rada na razini prosječne plaće kreće se od oko 13 posto na Kosovu do gotovo 50 posto u Njemačkoj, uz regionalnu tipičnu razinu od oko 37 posto, nešto iznad prosjeka OECD-a. Doprinosi poslodavaca variraju od ispod pet posto u Litvi, na Kosovu i u Rumunjskoj do više od 30 posto u Estoniji, Slovačkoj i Češkoj. Obiteljske porezne olakšice mogu u pojedinim sustavima opterećenje smanjiti i do 20 postotnih bodova.

Litva i Slovačka pomaknule su se prema progresivnijim sustavima s gornjim stopama od 30 do 35 posto, dok je Grčka krenula suprotnim smjerom i snizila većinu stopa za oko dva postotna boda. Rumunjska je podigla i porez na dividende, s 10 na 16 posto. Hrvatska zadržava stopu poreza na dobit od 10 odnosno 18 posto. Mađarska se ističe najnižom stopom u EU od devet posto, iako dodatni sektorski porezi mogu znatno povećati stvarno opterećenje.

Minimalne plaće rastu, ali kupovna moć relativizira nominale

Minimalne bruto plaće porasle su u cijeloj regiji. Najizraženiji rast bilježi Crna Gora, za otprilike trećinu, na 670 eura. Slovačka, Češka i Albanija ostvarile su dvoznamenkasti rast u lokalnim valutama. Njemačka i Austrija prednjače s oko 2.400 eura, dok se prosjek u privatnom sektoru u regiji kreće oko 1.700 eura.

Kada se nominalne plaće prilagode za paritet kupovne moći, rangiranje se značajno mijenja. Visoka nominalna plaća u Estoniji umanjuje se zbog viših cijena, Grčka zaostaje za nekoliko zemalja s nižim nominalnim vrijednostima, dok Crna Gora, Poljska, Hrvatska i Rumunjska ostvaruju znatno bolje rezultate u realnim uvjetima nego što bi se očekivalo prema nominalnim iznosima.

Pillar II: prve prijave do kraja lipnja

Direktiva EU o globalnom minimalnom porezu implementirana je u 14 od 25 promatranih zemalja. Porezni obveznici moraju podnijeti prvu prijavu dopunskog poreza za fiskalnu 2024. godinu do 30. lipnja ove godine, s iznimkom Češke koja je dobila produljenje do listopada. Rumunjska i Slovačka prenijele su i DAC9 direktivu o razmjeni informacija. Razlika između zemalja s operativnim sustavima i onih koje još oklijevaju postaje komercijalno važna jer mogućnosti za premještanje dobiti unutar regije brzo nestaju.

Digitalna usklađenost kao novi standard

Hrvatska je ove godine uvela izdavanje računa u stvarnom vremenu za sve obveznike PDV-a, Poljska uvodi obvezne e-račune u fazama, a Rumunjska je proširila SAF-T izvještavanje na sve porezne obveznike. Slovačka i Slovenija planiraju uvesti nove zahtjeve u narednim godinama. Latvija, Moldavija i Poljska pooštravaju i pravila o transfernim cijenama te obveze izvještavanja za prekogranične transakcije.

Forvis Mazars porezni vodič za Srednju i Istočnu Europu objavljuje se već 14 godina zaredom. Ovo izdanje, uz 22 europske države, uključuje i Kazahstan, Kirgistan i Uzbekistan.