Kad birokratski server padne, poduzetnik će možda platiti ceh

Zamislimo idealni svijet digitalne ekonomije, konkretnije e-fiskalizacije, bez papira. Pritisnete tipku, informacijski posrednik obradi podatke, e-račun trenutačno leti prema kupcu, a Porezna uprava kroz sustav fiskalizacije 2.0 u istoj sekundi zabilježi transakciju. Sve je transparentno i automatski. No što se događa kada taj velebni digitalni stroj, obvezan za sve, iznenada padne? Što kada u jeku radnoga dana padnu državni serveri, kada sustav ePorezna postane nedostupan ili kada možda informacijski posrednik doživi tehnički zastoj?

Pa, čini se da se poduzetnicima u tom slučaju loše piše. Ili, da baš ne paničarimo, bar neće moći mirno spavati. Doduše, čl. 23. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom predviđa tzv. izvanredni postupak u slučaju prekida veze, ostavljajući poduzetniku rok od 48 sati da naknadno dostavi podatke. O. K., država će u tom slučaju progledati kroz prste, ali hoće li se narušiti odnosi između poduzetnika (B2B shema)? Riječ je o potencijalno ugroženim ugovornim odnosima između njih.

Viša sila?

Primjerice, ako sustav za izdavanje e-računa doživi tehnički slom posljednji dan u mjesecu, dobavljač fizički isporučuje robu na vrijeme, ali kupcu ne može isporučiti e-račun jer je pao sustav, ili je zakazao sustav informacijskog posrednika. Naime, u rigidnim ugovorima o nabavi isporuka se pravno smatra dovršenom tek kada stignu i roba i pripadajući e-račun. Bez tog računa kupac robu ne smije staviti u daljnju prodaju i u tome mjesecu ne može odbiti pretporez. Ako pak ne može odbiti pretporez od 40 tisuća eura za robu ukupno vrijednu 200 tisuća eura (s PDV-om), onda se manja tvrtka možda dovodi i u situaciju nelikvidnosti. Kupac stoga, unatoč fizičkom primitku robe na skladište, može aktivirati ugovorne kazne ili penalizirati dobavljača zbog financijskoga gubitka i blokade logistike iako dobavljač (da još jednom napomenem) nije kriv zbog pada sustava. Osim toga, nije jasno ni je li pad državnoga servera 'viša sila' koja se spominje u čl. 373. Zakona o obveznim odnosima (ZOO), koja amnestira dobavljača od krivnje.