Energetski rat na Bliskom istoku: Iran drži Europu u šahu

Sirova nafta zabilježila je rast na tjednoj razini zbog povratka ratnih premija na tržište, što je izravna posljedica još jednog neuspjelog kruga mirovnih pregovora i propalih nada u stabilizaciju. Iran i dalje odbija odustati od obogaćenog urana, dok istovremeno želi povratiti kontrolu nad Hormuškim tjesnacom kako bi osigurao nužne prihode. U ovakvim okolnostima ostaje iznenađujuće da cijena sirove nafte još nije probila granicu od 150 dolara po barelu, što se pripisuje privremenim kratkoročnim rješenjima i tekućoj racionalizaciji potražnje. Zbog toga je kapital trenutačno usmjeren primarno na ratne premije, a ne na tržišne temelje, što posljedično potiče rast burzovnih cijena roba. Gledajući unaprijed, pred nama je mirniji makroekonomski tjedan, no za održavanje rasta (bullish tržišta) i dalje su svakodnevno potrebne pozitivne vijesti.

Povratak inflacije i prijetnja stagflacije u SAD-u

Američki CPI indeks potrošačkih cijena zabilježio je očekivanih 3,8 posto. Međutim, ta je stopa znatno viša od predviđanja s početka godine te predstavlja porast u odnosu na ožujskih 3,3 posto. Riječ je o najvišoj razini inflacije od svibnja 2023. godine, koja je sada gotovo dvostruko viša od ciljane stope FED-a od 2 posto. Budući da su CPI i PPI inflacija u SAD-u službeno dosegnule najviše razine u više od tri godine, ponovno se otvaraju argumenti o potencijalnoj stagflaciji, potaknuti geopolitičkim rizicima i kontinuiranom potražnjom za realnom imovinom. U ovom se trenutku daljnje podizanje ili zadržavanje visokih kamatnih stopa nameće kao jedini put za obuzdavanje inflacijskih pritisaka.

Washington i Peking traže prolaz kroz Hormuz

Na nedavnom sastanku, Donald Trump i Xi Jinping naznačili su da se Hormuški tjesnac mora ponovno otvoriti za plovidbu, no Kina pritom nije obećala potporu američkim vojnim operacijama protiv Irana. Prema izvješćima, Xi se slaže s Trumpom da Iran ne bi trebao posjedovati nuklearno oružje niti kontrolirati strateški tjesnac. Glavni cilj SAD-a ostaje trajno zaustavljanje iranskog nuklearnog programa, a kineski konsenzus o neprihvatljivosti iranskog nuklearnog naoružanja uvelike osnažuje diplomatsku poziciju Washingtona.

Diplomatski manevri Teherana usred energetskih napada

Terminske cijene sirove nafte Brent na početku novog tjedna osciliraju u rasponu između 105 i 110 dolara po barelu. Promjenu su potaknule vijesti iranskih medija da je SAD predložio privremeno ukidanje sankcija na naftu do postizanja konačnog sporazuma. Odvojeni izvori ukazuju na to da bi Teheran mogao pristati na dugoročno zamrzavanje, ali ne i na potpuno ukidanje svog atomskog programa. Iran navodno teži postupnom mirovnom sporazumu sa SAD-om i Izraelom, uz uvjet da se obogaćeni uran prebaci u Rusiju, a ne u SAD. Prema dostupnim informacijama, Teheran je odustao od zahtjeva za izravnom financijskom odštetom od SAD-a, preferirajući ekonomske ustupke i međunarodna jamstva koja bi mu omogućila očuvanje političkog kredibiliteta. Istovremeno, tijekom vikenda zabilježeni su napadi na energetsku infrastrukturu diljem Perzijskog zaljeva, uključujući i nuklearni objekt u Emiratima, što dodatno produbljuje zabrinutost oko regionalne stabilnosti i kontinuiteta opskrbe.

Asimetrija sukoba: Iran otporan na zatvaranje tjesnaca

Saudijska Arabija službeno je obavijestila OPEC da je njezina proizvodnja nafte pala na najnižu razinu od 1990. godine kao izravna posljedica sukoba s Iranom. Analiza podataka otkriva izrazitu asimetriju u utjecaju zatvaranja Hormuškog tjesnaca na regionalne proizvođače, pri čemu Iran trpi znatno manju štetu od susjednih zemalja. Od predratnih 3,39 milijuna barela dnevno, iranska je proizvodnja u ožujku smanjena za samo 130 tisuća, a u travnju za 230 tisuća barela, što čini manje od 7 posto ukupnog kapaciteta.

Nasuprot tome, Saudijska Arabija izgubila je do 30 posto svoje proizvodnje, Irak gotovo 75 posto, a Kuvajt više od 80 posto. Katar i Bahrein izgubili su veliku većinu svoje, inače manje, proizvodnje. Ukupni prekid opskrbe iz regije dosegao je 8,92 milijuna barela dnevno u ožujku, u travnju je narastao na 10,54 milijuna, dok prognoze za svibanj predviđaju manjak od 10,75 milijuna barela dnevno. Iz navedenog proizlazi da Iran ima dominantan položaj u eskalaciji poremećaja te može izdržati blokadu tjesnaca znatno dulje od svojih susjeda koji su saveznici SAD-a.

Europska plinska kriza i američka dominacija na tržištu LNG-a

Terminske cijene europskog prirodnog plina na referentnom TTF čvorištu porasle su na više od 51 €/MWh, što je najviša razina u posljednjih šest tjedana, vođena trajnom nesigurnošću oko Hormuza. Iako su se Trump i Xi složili oko važnosti tog plovnog puta, konkretan napredak prema normalizaciji plovidbe je izostao. Tokovi ukapljenog prirodnog plina (LNG) prema Europi poremećeni su od početka sukoba krajem veljače, osobito nakon što su se neprijateljstva proširila na ključne proizvodne pogone u Kataru. To stvara ozbiljan pritisak na europska gospodarstva koja moraju započeti s punjenjem skladišta uoči iduće zime.

Dodatni problem predstavlja podatak da se plinsko postrojenje Habshan u UAE-u, najveće takve vrste u Emiratima, neće u potpunosti oporaviti prije 2027. godine. Nakon teških oštećenja u iranskim napadima, postrojenje trenutačno radi sa samo 60 posto kapaciteta, s planom povratka na 80 posto do kraja godine. U uvjetima bliskoistočne nestašice, Europska unija ubrzano povećava uvoz LNG-a iz SAD-a, koji je ove godine dosegao 63 posto ukupne europske opskrbe ukapljenim plinom, uz projekciju rasta do 80 posto do 2028. godine. Kada je riječ o plinovodima, Norveška i dalje predvodi s tržišnim udjelom od 30 posto, dok SAD drži 29 posto. Međutim, s tekućim rastom isporuka LNG-a, SAD će ove godine preteći Norvešku i postati vodeći opskrbljivač EU-a plinom, čime su prekooceanske američke isporuke u potpunosti zamijenile nekadašnji ruski plin.

Preokret na tržištu žitarica i promašena očekivanja od Kine

U sektoru poljoprivrednih proizvoda fokus je na sjetvenim uvjetima u SAD-u, pozicioniranju hedge fondova te potencijalnom zatvaranju velikih dugoročnih špekulativnih pozicija. Fondovi trenutačno drže long pozicije od 100 milijuna tona roba s obje strane Atlantika. Tržište soje pretrpjelo je prvi snažan udarac: nakon razdoblja agresivne kupnje od strane fondova i optimizma potaknutog potražnjom za biogorivima, cijene su prošlog tjedna naglo pale zbog gubitka zamaha. Razočaranje je uslijedilo nakon sastanka Xi-Trump, s kojeg nisu proizašle konkretne informacije o kupnji ni obveze za kinesku stranu. Tržište je očekivalo specifične detalje, a dobilo tek načelne "razgovore o poljoprivrednoj trgovini", što je nedovoljno za održavanje golemih spekulativnih dugih pozicija.

Dodatni pritisak stvorile su kineske projekcije uvoza soje. Kinesko Ministarstvo poljoprivrede predviđa uvoz od 95,5 milijuna tona, što je u oštrom raskoraku s 114 milijuna tona koliko prognozira USDA. Ova strukturna razlika potkopava višemjesečne pretpostavke o snažnoj kineskoj potražnji na kojima je počivao optimizam američkih izvoznika, sugerirajući da se Kina okreće većoj samodostatnosti ili daljnjem preferiranju Brazila.

Pad proizvodnje žitarica i strukturne promjene u sjetvi

Loše vijesti dolaze i iz sektora žitarica. Američka ozima pšenica suočava se s oštrim smanjenjem prinosa. Sljedeća žetva pšenice u Argentini procjenjuje se na 21,3 milijuna tona, što je pad od 6,5 milijuna tona u odnosu na tekuću sezonu. Podunavlje i Balkan, posebice Rumunjska kao drugi najveći izvoznik pšenice u EU, pogođeni su teškom sušom. Zbog toga se procjenjuje da će ukupna proizvodnja pšenice u EU za 2026. godinu biti manja za 8 milijuna tona u usporedbi s 2025. godinom.

Ipak, kritična točka ostaje kukuruz. Visoke cijene gnojiva tjeraju poljoprivrednike na prebacivanje sjetvenih površina na uljarice. U Francuskoj ta tranzicija već obuhvaća 10 posto žetve, a trend bi mogao poprimiti globalne razmjere ako cijene gnojiva ne padnu do lipnja. Iako trenutačne procjene za SAD predviđaju povijesnu žetvu od preko 400 milijuna tona za 2026. godinu — uz pretpostavku blagog pada površina i prosječnih prinosa — realnost tržišta sugerira visoku vjerojatnost da se te brojke neće ostvariti.

Logistički slom: Zapad nespreman za dugotrajnu krizu s gnojivima

Dugotrajna blokada Hormuškog tjesnaca uzrokovala je kritičnu nestašicu gnojiva u SAD-u i Europi. Američki poljoprivrednici prvi podnose teret krize, jer za razliku od EU-a, u SAD-u nisu stvorene strateške zalihe u pripremi za sukob. Danas si čak 70 posto američkih poljoprivrednika ne može priuštiti kupnju gnojiva po trenutačnim cijenama, što otvara pitanje je li Trump tijekom prošlotjednog posjeta Pekingu pokušao ugovoriti hitne kineske isporuke gnojiva za SAD. Europske zemlje još uvijek imaju minimalan manevarski prostor, iako su pojedine države, poput Irske, već ozbiljno pogođene. Pravi utjecaj ove krize u Europi osjetit će se tek u idućoj sjetvenoj sezoni. U konačnici, razvidno je da se SAD najlošije pripremio za sukob s Iranom, vođen pogrešnom pretpostavkom o brzoj pobjedi u roku od tri dana, zbog čega se sada mora suočiti s dugoročnim gospodarskim posljedicama.

Pad potražnje za industrijskim metalima 

Terminske cijene bakra stabilizirale su se oko razine od 13.700 dolara po toni. Sve je više dokaza da energetski šok s Bliskog istoka generira šire inflacijske pritiske, što je učvrstilo očekivanja tržišta da će središnje banke nastaviti provoditi strogu monetarnu politiku. Više kamatne stope izravno opterećuju prognoze globalnoga gospodarskog rasta i proizvodne aktivnosti, stvarajući dodatan pritisak na stranu potražnje za industrijskim metalima. Tržišno raspoloženje dodatno pogoršavaju pokazatelji slabosti kineskoga gospodarstva: maloprodaja i industrijska proizvodnja podbacile su u odnosu na očekivanja, dok su se ulaganja u fiksnu imovinu neočekivano smanjila. To otvara ozbiljna pitanja o budućoj potražnji unutar države koja je najveći svjetski potrošač bakra.