Investicije poduzeća slabe: Zašto je opasno kažnjavati uspješne?

Bruto investicije nefinancijskih poduzeća porasle su 5,1 posto u 2025. na rekordnih 14,4 milijarde eura, no investicijski zamah osjetno slabi, ističu to Ivan Odrčić i Hrvoje Stojić u ovotjednoj analizi ekonomskih kretanja Hrvatske udruge poslodavaca.

Rast ulaganja bio je upola sporiji od prosjeka razdoblja 2022. - 2024. (11,4 posto), a usporavanje je zahvatilo sve glavne kategorije investicija.

Najizraženije je kod prijevoznih sredstava, gdje je smanjen rast s 21,6 posto na 5,0 posto, te kod ostale materijalne i nematerijalne imovine, gdje je rast usporio s 8,3 posto na 3,7 posto.

Negativni učinci na produktivnost

Udio bruto ulaganja u dugotrajnu imovinu u poslovnim prihodima ponovno je smanjen i trenutno, s osam posto, oko 2,5 postotnih bodova je niži u odnosu na pretpandemijsko razdoblje. Istodobno su ulaganja samo u novu dugotrajnu imovinu stagnirala na razini od oko 5,4 milijarde eura, a udio istih je smanjen na 37 posto, što implicira slabiji rast novih kapaciteta.

Analitičari smatraju da, kada poduzeća na taj način relativno smanjuju stopu investicija, to srednjoročno najčešće ima negativne reperkusije na produktivnost, konkurentnost i održivu profitabilnost.

Alarmantan pad kod malih poduzeća

Dok su srednje velika poduzeća u 2025. povećala ulaganja 16,4 posto, a mikro poduzeća zadržala rast od 10,3 posto, mala poduzeća smanjila su investicije za 11,2 posto nakon prosječnog rasta od 12,2 posto u razdoblju 2022. - 2024. Posebno zabrinjava što je pad zabilježen u svim glavnim kategorijama ulaganja, od strojeva i opreme (-11,9 posto) do građevina (-8,9 posto) i ostale materijalne i nematerijalne imovine (-34,5 posto).

Takva kretanja upućuju na naglo pogoršanje investicijske aktivnosti upravo u dijelu gospodarstva koji čini najveći dio domaće poduzetničke baze, upozoravaju analitičari.

Velika poduzeća, koja nose najveći dio ukupnih ulaganja i potencijal za skaliranje, također bilježe sporiji rast ulaganja od 5,3 posto, što je manje od polovice prosječnog rasta od 11,7 posto ostvarenog u razdoblju 2022. - 2024. Posebno je izraženo usporavanje ulaganja u prijevozna sredstva, gdje je rast smanjen s 32,3 posto na 4,5 posto, dok su ulaganja u ostalu materijalnu i nematerijalnu imovinu, ključnu za digitalizaciju i rast produktivnosti, smanjena 1,1 posto nakon prosječnog rasta od 11,2 posto u prethodne tri godine.

Hlađenje investicijskog zamaha u 2026.

A kako izgleda početak ove godine? Nakon što su novi odobreni krediti poduzećima u 2025. porasli 2,1 puta, u prva četiri mjeseca 2026. zabilježen je pad od 28,2 posto. Rast investicijskih kredita usporio je s 50,1 posto na 9,7 posto, dok su krediti za obrtna sredstva pali 50,9 posto, što sugerira hlađenje investicijskog zamaha.

U trenutku kada tvrtke očito ulažu opreznije, a rast BDP-a usporava, u HUP-u upozoravaju kako prijedlog poreza na tzv. prekomjernu dobit može biti kontraproduktivan. Takav porez može pogoditi upravo ona domaća poduzeća koja su ulagala u produktivnost, tehnologiju, automatizaciju ili učinkovitije radne procese.

Takva društva nisu nužno povećavala cijene niti ostvarivala korist od tržišnih poremećaja, nego su boljim poslovnim odlukama, dugoročnim ulaganjima, preuzimanjem poslovnih rizika ili skaliranjem povećala marže. Oporezivati rezultat dobrog managementa kao ‘ekstra dobit’ značilo bi poslati poruku da se ulaganje, učinkovitost i poduzetnički rizik naknadno kažnjavaju.

Zamke kriterija za oporezivanje

Također, računovodstvena i porezna dobit može porasti iz tehničkih ili vremenski uvjetovanih razloga koji nemaju veze s povećanjem tržišne moći ili ‘neopravdanim’ rastom cijena. Primjerice, društvo može u tekućoj godini ostati bez poreznog štita, iskoristiti ranije prenesene porezne gubitke, ili završiti amortizacijski ciklus povezan s prethodnim investicijama ili knjižiti izvanredne prihode.

Iz HUP-a ističu da takav rast dobiti ne smije biti osnova za dodatni porezni teret. Dodatni problem je što se kao kriterij za utvrđivanje tzv. prekomjerne dobiti spominje profitna marža koja sama po sebi ne govori ništa o stvarnom povratu na uloženi kapital.

Korištenje profitne marže kao kriterija ‘ekstra dobiti’ može dovesti do pogrešnih zaključaka o stvarnoj profitabilnosti i tržišnom položaju poduzeća. Bez adekvatnog prinosa na uloženi kapital nema ni dugoročne motivacije za ulaganja i preuzimanje rizika, zaključuju u HUP-u.