Končar: Prvo režemo troškove struje, a onda možemo pričati o IPO-u

Iako je u javnosti već objavljeno da Danko Končar s grupacijom Afarak ulazi u preuzimanje Željezare Sisak za što će izdvojiti oko 50 milijuna eura, za Lider ekskluzivno otkriva potpunu pozadinu ove čak 350 milijuna eura teške operacije.

Končar neće samo preuzeti pogon, već ulaže u jedan od najvećih energetskih spremnika u regiji. Kako je sam poručio u razgovoru za naš portal, u Sisak stiže 58 kontejnera iz Kine sa 100 MW solara i masivnim baterijskim sustavom od 500 MWh, što će stajati, rekao nam je, oko 150 milijuna eura.

Prema njegovim planovima, Željezara Sisak neće odmah u potpunosti otpisati HEP i srezati postojeći mjesečni račun za struju od 2,2 na milijun eura, ali bi ga trebao dramatično skresati.

Registracija tvrtke na sudu

No, krenimo redom. Prvo nas je zanimalo što se točno sada događa.

- U ovom trenutku čekamo sud i odluku o registraciji nove tvrtke Afarak Steel Sisak – ispričao je Končar za Lider.

Danko Končar

On dodaje kako bi ugovor s talijanskom grupacijom trebao biti potpisan čim se na sudu dovrši formalna registracija tvrtke. Nakon toga slijedi pokretanje proizvodnje, koje se očekuje iduće godine.

- Pogon dvije godine nije radio, treba neke dijelove mijenjati, čekati rezervne dijelove za peć, ima tu dosta detalja koji će usporiti cijeli proces – istaknuo je Končar i dodao da druga faza projekta kreće čim se prva faza skroz dovrši.

Nova hala i novi energetski projekt

A ta sljedeća faza predviđa ugradnju potpuno nove Danielijeve linije koja od čeličnog otpada stvara armaturu, žicu i šipke za građevinski sektor. Osim novog pogona i nove hale, gradit će se vlastia trafostanica kako bi se stvoritli uvjeti za treću fazu modernizacije. 

Naime, treća faza odnosi se na uspostavu solarnog parka i baterijskih spremnika što Končar očekuje u roku od 36 mjeseci, a to je, kaže, presudno, za pogon koji troši previše energije.

- Samo će ta faza stajati oko 150 milijuna eura – istaknuo je Končar.

Uz cijenu preuzimanja od oko 50 milijuna eura, te ugradnju opreme, hala i trafostanicu i solarne baterija za što će se ukupno izdvojiti oko 300 milijuna eura, dolazimo do cifre od 350 milijuna eura.

- Čim peć i valjaonica počnu izbacivati prve tone čelika, tržišna vrijednost tvrtke Afarak Steel Sisak narast će na 600 do 800 milijuna eura – smatra Končar i dodaje da to očekuje tamo negdje za dvije do tri godine.

Dugoročni planovi za IPO

On on već gleda i puno dalje u budućnost. U tim dugoročnim planovima na horizontu od 10 do 15 godina razmatra i pokretanje proizvodnje limova i ploča, čime bi ukupna ulaganja u Sisku u konačnici mogla dosegnuti i do milijardu eura.

- Toliko smo ozbiljni da pripremamo feasibility studiju za izlazak na burzu (IPO) s ciljanom valuacijom tvrtke od čak 600 do 800 milijuna eura – najavio je Končar ekskluzivno za Lider.

Inače, odluka o ugradnji nove valjaonice izravan je napad na najslabiju točku hrvatske robne razmjene u građevinskom sektoru. Hrvatska danas gotovo u cijelosti uvozi betonsko željezo i to oko 400.000 tona godišnje. Sisak bi tu svakako imao posla, samo za domaći građevinski sektor. 

Vlastiti energetski otok

Inače, kamen spoticanja zbog kojeg su Talijani 2024. ugasili proizvodnju bila je eksplozija cijene električne energije, koja je skočila s 90 na 155 eura po MWh, uz naknadni rast mrežnih naknada u 2026. godini.

Končar će taj problem djelomično riješiti stvaranjem vlastitog energetskog otoka. Trošak električne energije Željezare u vrijeme ABS-a iznosio je 2,2 milijuna eura mjesečno, a plan je smanjiti taj iznos na milijun eura, čime bi se investicija u energiju isplatila za osam godina.  

- Čim se papiri riješe, iz Kine nam brodom stiže čak 58 kontejnera opreme s 100 MW solarnih panela te baterijskim sustavom kapaciteta preko 100 MW i 500 MWh spremnika – istaknuo je Končar.

Ključni adut Siska pritom je činjenica da je pogon već fizički priključen na mrežu HOPS-a s odobrenim kapacitetom od čak 130 MW.

To omogućuje da se gigantski baterijski spremnik od 500 MWh napuni s prijenosne mreže za svega 10 sati i to u razdobljima dana kada je cijena struje na burzi Cropex najniža ili čak negativna uslijed viškova iz obnovljivih izvora.

Problem radna snaga

- Najveća operativna ugroza za projekt u ovom trenutku nije kapital ni oprema, već radna snaga. Željezara trenutno broji 120 zaposlenih, što je nedovoljno za neprekidni rad peći u pet smjena, dok će za puni kapacitet biti potrebno najmanje 300 do 350 radnika. Izvođači radova i dobavljači opreme iz Italije dovest će svoje inženjere i tehničare koji će voditi montažu, obuku i puštanje u pogon. Osiguran je i dio stručnjaka za peći iz Češke i Europe, ali najveći problem ostaje pronalazak kvalificirane radne snage na terenu – priznao je sam Končar.

On je već ranije istaknuo kako ga je na ovu investiciju potaknula i najava državnog Fonda za reindustrijalizaciju, na čiji se natječaj sisački timovi planiraju aktivno prijaviti za bespovratna sredstva.