Radnici često spremnije prihvaćaju AI od svojih menadžera
Balázs Czímer, partner u tvrtki McKinsey & Company
Balázs Czímer iz tvrtke McKinsey upozorava na 'zamrznuti sloj' menadžmenta koji koči AI, ali ističe liderski potencijal Srednje Europe
Iako se o umjetnoj inteligenciji već godinama govori kao o ključnome pokretaču rasta, stvarna slika na tržištu srednje Europe pokazuje da je većina poslovnog sektora i dalje u ranoj fazi prilagodbe. Prema najnovijim McKinseyjevim podacima, čak 82 posto kompanija još samo eksperimentira s AI-jem i tek rijetke uspijevaju tu tehnologiju pretočiti u profitabilnost.
Kako premostiti taj jaz i transformirati pokusne projekte u stvaran poslovni rezultat, otkrio nam je Balázs Czímer, partner u tvrtki McKinsey & Company i voditelj McKinseyjeva projekta 'QuantumBlack AI' u srednjoj Europi, koji iza sebe ima gotovo dva desetljeća međunarodnog iskustva u savjetovanju vodećih financijskih institucija.
Jedan je od koautora McKinseyjeva novog izvješća o umjetnoj inteligenciji u srednjoj Europi, a najesen će gostovati na Liderovoj tradicionalnoj konferenciji 'Dan velikih planova', koja se održava 23. rujna.
{---------- PAGE STOPPER ----------}
Koji su ključni rezultati McKinseyjeva izvješća o umjetnoj inteligenciji za srednju Europu i kako Hrvatska stoji u vezi s njezinom primjenom u poslovanju?
– Prema našem izvješću, umjetna inteligencija mogla bi stvoriti više od 280 milijardi eura ekonomske vrijednosti diljem srednje Europe, što je otprilike šest posto ukupnoga neto prometa regije. To je, zapravo, konzervativna procjena jer obuhvaća samo donju granicu očekivanog rasta produktivnosti i isključuje potencijal za rast prihoda zahvaljujući boljim cjenovnim strategijama ili personalizaciji.
Najveći potencijal vidimo u naprednoj proizvodnji, robi široke potrošnje, maloprodaji i tehnologiji, i to uza znatan doprinos financijskog sektora, građevinarstva, energetike i logistike. Srednja Europa pritom i dalje zaostaje za zapadnom u primjeni AI-ja – uvelo ga je samo 12 posto tvrtki u usporedbi s 28 posto onih na Zapadu. Što se tiče Hrvatske, 24 posto ljudi koristi se AI-jem u privatne svrhe, a tek 15 posto tvrtki primjenjuje ga u poslovanju, što stvara razliku od devet postotnih bodova između osobne i poslovne upotrebe.
Zašto 82 posto kompanija u regiji još samo eksperimentira s AI-jem i što ih koči u ostvarivanju profitabilnosti?
– Nekoliko je razloga. Većina kompanija uvodi AI fragmentirano, u sklopu eksperimenata, pokusnih projekata ili parcijalnih rješenja, umjesto da ga integriraju u sve radne procese. Zbog toga izostaje puni ekonomski učinak. Samo je šest posto tvrtki u regiji uspjelo primijeniti ga na razini cijele organizacije.
Najveća zapreka pritom nije sama tehnologija, nego njezina primjena. Pokreću se nepovezani pokusni projekti, a izostaje redizajniranje procesa i restrukturiranje organizacije potrebno za pravo skaliranje. Posljedica je da kompanije možda bilježe kvalitativne pomake poput veće inovativnosti ili boljeg zadovoljstva kupaca, no utjecaj na profitabilnost ostaje ograničen.
Koji su to ključni, strateški potezi koji u praksi odmah odvajaju AI lidere od onih organizacija koje ostaju zarobljene u fazi pokusnih projekata?
– Tri su ključna poteza. Prvo, AI lideri ciljano prepoznaju najveće prilike. Ne gube vrijeme na dugačke popise eksperimenata, već se fokusiraju na nekoliko područja na kojima tehnologija može donijeti znatan rast ili poboljšati korisničko iskustvo. Drugo, ugrađuju AI rješenja izravno u stvarne radne procese.
Pravi učinak postiže se kad su AI agenti srž procesa, a ne samo nadogradnja na postojeće načine rada. I treće, potpuno transformiraju organizaciju kako bi je prilagodili umjetnoj inteligenciji. To zahtijeva promjene u strategiji, operativnome modelu, tehnologiji, podacima i ljudskim potencijalima tako da AI postane temelj poslovanja, a ne tek usputna inicijativa.
S obzirom na to da vodite McKinseyjev projekt 'QuantumBlack AI' u srednjoj Europi, recite jesu li lideri u našoj regiji spremni za radikalne kulturne i organizacijske promjene koje AI zahtijeva?
– Čelnici u srednjoj Europi itekako su svjesni toga, ali spremni, nažalost, nisu. Prema našim globalnim anketama, većina viših menadžera priznaje da njihove organizacije još nisu spremne za svakodnevnu primjenu AI-ja. Tek svaki sedmi menadžer smatra da tvrtkino vodstvo dosljedno potiče uvođenje umjetne inteligencije u sklopu jasnih strategija i konkretnih poteza. Jednaku sliku vidimo u svojoj regiji. Visoki menadžment shvaća stratešku važnost umjetne inteligencije – prati trendove, educira se i želi napredovati.
Međutim, zastoj se događa u sredini organizacije – u operativnome modelu, upravljanju talentima i kulturnoj nespremnosti na korjenitu promjenu načina na koji se posao obavlja. Glavna zapreka više nije tehnologija, nego vodstvo. Radnici su često spremniji od svojih menadžera. Tu pojavu nazivamo 'zamrznutim slojem', u kojem otpor promjenama usporava cijelu organizaciju.
Ipak, dobra je vijest da je srednja Europa već uspješno prošla kroz velike strukturne tranzicije poput liberalizacije tržišta i ulaska u EU. Organizacije koje su tada brzo reagirale ostvarile su veliku prednost. Znamo da liderski potencijal postoji, samo ga sada treba s jednakom hitnošću usmjeriti na umjetnu inteligenciju.
Možete li podijeliti konkretan primjer iz prakse u kojem je primjena AI-ja donijela drastičan zaokret u poslovanju velike financijske institucije?
– U izvješću ističemo primjer globalne banke koja je s pomoću tvornice AI agenata potpuno redizajnirala razvoj softvera. Svoj je radni proces temeljila na jasnim poslovnim pravilima, prilagođenim komponentama i zajedničkoj bazi znanja. AI agenti preuzimali su zadatke noću, a ljudi su nastavljali raditi danju. Zahvaljujući tomu banka je povećala učinkovitost od 40 do 80 posto i ostvarila financijski učinak veći od 50 milijuna dolara.
Kako u Europi unatoč strogoj regulativi balansirati između složenoga pravnog okružja i potrebe za brzim inovacijama u AI-ju?
– Vjerujem da regulacija i inovacija ne moraju isključivati jedna drugu. Jasan i funkcionalan pravni okvir može, zapravo, ubrzati primjenu AI-ja u poslovanju jer smanjuje neizvjesnost. Kad tvrtke znaju kakva su pravila igre, s mnogo više povjerenja ulaze u investicije. Izazov nastaje kad su ta pravila nejasna, njihova provedba nepredvidiva ili kada su rokovi za prilagodbu nerealni.
U rujnu stižete u Zagreb na Liderovu konferenciju 'Dan velikih planova'. Što bi, u kontekstu planiranja za iduću godinu, svaki regionalni izvršni direktor trebao postaviti kao prioritet kako ne bi zaostao za konkurencijom?
– Izvršni direktori imaju priliku ostvariti veću vrijednost ugradnjom umjetne inteligencije u sâm operativni model kompanije umjesto da se prema njoj odnose kao prema zasebnoj inicijativi. Prioritet treba biti odabir užeg broja poslovnih domena u kojima AI može donijeti opipljiv financijski rezultat, potpuno ih redizajnirati te skalirati tehnologiju u stvarnim radnim procesima. Odgoda te odluke danas nosi visoku stratešku cijenu jer se AI razvija brže od klasičnih ciklusa poslovnog planiranja.
Oni koji krenu prvi, brže uče, stvaraju vlastite baze podataka, optimiraju suradnju ljudi i strojeva te na kraju kontinuirano kapitaliziraju prednosti koje donosi umjetna inteligencija.
Kako će evoluirati bankovni i financijski sektor u idućih pet godina? Hoće li tradicionalne banke uspjeti u cijelosti integrirati AI u svoje ključne procese ili će prvenstvo preuzeti novi, isključivo digitalni akteri?
– Najrealniji je scenarij hibridno bankovno tržište. Tradicionalne banke zadržat će bilancu, povjerenje regulatora i širok raspon proizvoda, a digitalni igrači preuzimat će tržišni udio u onim segmentima u kojima su presudni brzina i uska specijalizacija. Napredovat će one banke koje AI postave kao temelj za odlučivanje, procjenu rizika i pružanje usluga, a ne kao izolirane pokusne projekte.
Lideri u digitalizaciji i AI-ju već sada bilježe mnogo brži povrat uloženoga kapitala. Konkurentski jaz ubrzano se povećava, zato banke koje budu odugovlačile neće izgubiti samo na učinkovitosti nego i na sposobnosti zadržavanja klijenata, čija očekivanja danas diktiraju vrhunska digitalna iskustva na koja su se naviknuli u svim industrijama, a ne samo u bankarstvu.
