Što smo jeftino letjeli, letjeli smo! Preuzimanje easyJeta mijenja sve

Europsko zrakoplovno tržište nalazi se pred dramatičnim preslagivanjem koje bi moglo trajno promijeniti način i cijene letenja na Starom kontinentu, pogotovo niskotarifnim zrakoplovima.

Povod za uzbunu je agresivni juriš američkog investicijskog fonda Castlelake na britanskog niskotarifnog diva easyJet. Nakon geopolitičkih potresa koji su preokrenuli rute te stalnih pritisaka zbog skoka cijena i nestašice kerozina, europska se avioindustrija sada suočava s novom, potencijalno najopasnijom prijetnjom: agresivnim ulaskom američkog privatnog kapitala na teren koji je do sada bio strogo čuvan regulatornim bedemima.

Četvrta ponuda za preuzimanje

Castlelake, fond specijaliziran za alternativna ulaganja u razne imovinske klase, pa tako i u zrakoplovstvo, poslao je već četvrtu ponudu za preuzimanje britanskog niskotarifnog diva easyJeta, tešku ozbiljnih 4,9 milijardi funti.

Iako je uprava easyJeta sve dosadašnje ponude redom odbijala uz tvrdnju da Amerikanci ‘ozbiljno podcjenjuju vrijednost kompanije’, pritisak dioničara ipak ih je prisilio na djelomični due diligence prije konačnog roka za prihvat ponude koji istječe 5. srpnja.

Europski regulatori, poznavatelji tržišta i analitičari izražavaju jasnu bojazan. Njih ne muči hoće li easyJet promijeniti vlasnika, već što to znači za arhitekturu europskog neba i budućnost pristupačnih putovanja.

Najvrjedniji slotovi

Naime, poslovna logika ulaska fonda u takvu kompaniju nije dugoročni razvoj mreže, rast, ni novo zapošljavanje. Fondovi, za razliku od strateških investitora, žele maksimizirati vrijednost u kratkom roku i izaći iz investicije. U kontekstu easyJeta to predstavlja problem, jer najveća vrijednost kompanije nisu njihovi zrakoplovi, već slotovi.

Naime, easyJet ima fiksna prava na polijetanje i slijetanje na kritično zagušenim, primarnim europskim aerodromima poput London Gatwicka, Milano Malpense ili pariškog CDG-a. Kompanija je godinama gradila poziciju na tim skupim i teško dostupnim čvorištima, razlikujući se tako od Ryanaira koji često bira sekundarne i udaljene zračne luke.

Odluči li se fond za strategiju rasprodaje imovine kompanije, to bi naravno značilo prodaju profitabilnih operacija, flote, ali i dragocjenih slotova i to vrlo vjerojatno drugim mrežnim prijevoznicima poput Lufthanse ili British Airwaysa, koji ih mogu unovčiti na skupljim interkontinentalnim rutama.

Taj bi potez itekako utjecao na gubitak konkurencije na europskom tržištu kratkih letova, a posljedično suočili bismo se s neizbježnim rastom cijena zrakoplovnih karata za krajnje potrošače.

Ukratko, što smo jeftino letjeli, letjeli smo. Preuzme li američki fond europskog niskotarifnog prijevoznika, jeftine karte uskoro bi mogle postati znatno skuplje.

No, premda se činilo da postoji i svjetlo na kraju tunela, spasa vjerojatno neće biti. Naime, da bi Amerikanci preuzeli easyJet, moraju se uskladiti sa strogom regulativom Europske unije, odnosno Uredbom 1008/2008, prema kojoj svaki zračni prijevoznik s operativnom licencom unutar EU-a mora biti u većinskom vlasništvu (najmanje 51 posto) i pod efektivnom kontrolom nekog državljanina EU-a.

Irska menadžerska fasada

Budući da je easyJet britanska kompanija, nakon Brexita je morao osnovati podružnicu easyJet Europe sa sjedištem u Beču kako bi zadržao pravo letenja unutar Unije. Castlelake je već zaobišao ovo pravilo i već se sada zna da bi formalnih 51 posto dionica preuzela dvojica irskih menadžera, dok bi fond zadržao 49 posto.

Ako europski regulatori procijene da je irski menadžment samo fasada iza koje stoje američke odluke, easyJet Europe bi mogao preko noći izgubiti dozvolu za rad. Pravni kaos koji bi uslijedio blokirao bi stotine zrakoplova na tlu.

Posljedice i na Hrvatsku

Sve to itekako se tiče Hrvatske, tim više što easyJet puni domaće zračne luke tijekom turističke sezone. Naime, easyJetov model u Hrvatskoj je gotovo isključivo sezonski. Apsolutno središte njihovih operacija u Hrvatskoj je Zračna luka Split, koja u samoj špici sezone, u srpnju i kolovozu, prima desetke easyJetovih letova tjedno, a neke ostaju aktivne čak i kroz cijeli listopad.

Međutim, da je optimizacija i rezanje troškova u avioindustriji već počelo, pokazuje ovogodišnja strategija easyJeta za Dubrovnik. Kompanija je za ovo ljeto smanjila operacije na oko 46 letova tjedno, što je pad u odnosu na 54 leta tjedno iz prošle sezone, potpuno ukinuvši linije koje su Dubrovnik spajale s Berlinom i Amsterdamom. Ipak, easyJet je i dalje ključan za jug Hrvatske jer samo na liniji London Gatwick – Dubrovnik održava čak 17 letova tjedno.

Ostatak operacija raspoređen je na Pulu, Zadar i Rijeku, gdje kompanija u špici sezone leti s manjim intenzitetom, uglavnom dva do tri puta tjedno po liniji, spajajući ove regije s Londonom, Bristolom i Baselom.

Ako je suditi prema logici koju bi mogao provoditi fond, preuzme li easyJet, te sezonske rute bit će prve na popisu za rezanje u fazi 'optimizacije troškova'. Naime, one zahtijevaju visoku operativnu fleksibilnost, a profitabilnost im ovisi o svega nekoliko mjeseci ekstremne popunjenosti.

Ako novi vlasnici odluče smanjiti prisutnost na sekundarnim tržištima ili preusmjeriti slotove s Gatwicka i Malpense na profitabilnije cjelogodišnje poslovne rute, hrvatski će turizam izgubiti izravnu, brzu vezu s najbogatijim emitivnim tržištima poput Velike Britanije, Francuske i Švicarske.

Ono što svakako valja imati na umu jest da je konsolidacija europskog neba neumoljiva. Ako easyJet u sadašnjem obliku oslabi ili nestane, tržište kratkih letova past će u ruke preostalih nekoliko divova, prvenstveno Ryanaira i Wizz Aira, čime se otvara prostor za formiranje cijena. Ni to nije jamstvo da ćemo letjeti s jednog kraja Europe na drugi, s malom torbom, za 20 eura.