Brexit: odluka koja je promijenila Ujedinjeno Kraljevstvo i Europu

U četvrtak 23. lipnja 2016. građani Ujedinjenog Kraljevstva odlučili su na referendumu napustiti Europsku uniju. Bio je to povijesni presedan u kojem je 51,9 posto birača glasalo za izlazak, a 48,1 posto za ostanak. 

Razlika od 1,27 milijuna glasova na prvi pogled nije mala. Međutim, to znači da je o izlasku UK iz EU odlučilo neznatnih 2,7 posto biračkog tijela.  

Val na kojem je došao Brexit

Bio je to trenutak koji je označio početak dugotrajnog političkog i ekonomskog procesa, čije se posljedice osjećaju i danas.

Referendum nije došao ‘iz vedra neba’. Europska migrantska kriza 2015.–2016. bila je katalizator koji je pojačao strahove oko kontrole granica i migracija, posebno onih izvan EU, te gubitka nacionalnog suvereniteta. Upravo je ta tema posebno mobilizirala Brexitu sklone birače za izlazak na referendum.

Uloga Nigela Faragea 

Ključnu ulogu u toj mobilizaciji imao je Nigel Farage. On je kroz svoju Stranku za neovisnost Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP) godinama gradio euroskeptični pokret. Fokusirao je kampanju na migracije i ‘vraćanje kontrole’ i pojednostavio kompleksna EU pitanja u snažan politički slogan – 'Take back control' ('Vratimo kontrolu').

Brexit je bio vrhunac dugogodišnjeg političkog projekta, ne samo referendumske kampanje.

UK postala 'treća zemlja'

UK je tragom referenduma 2017. pokrenuo proceduru izlaska aktiviranjem članka 50. EU ugovora i počeli su pregovori. Bilo je to vrijeme političkog kaosa u kojem su se na vrućem premijerskom stolcu izredali David Cameron, Theresa May i Boris Johnson. 

Napokon je Europski parlament 29. siječnja 2020. potvrdio sporazum o izlasku UK-a, prve države koja je  dva dana kasnije napustila Europsku uniju.  

Tako je UK postala ‘treća zemlja’ – ni unutra, ni potpuno izvan europskog sustava.

Posljedice: gospodarstvo i trgovina 

Od 2021. međusobni odnosi uređeni su kroz Sporazum o trgovini i suradnji (TCA).

Međutim, izvoz i uvoz postali su složeniji i trgovinska razmjena je smanjena. To, naravno, ne ide na ruku ni UK-u niti EU-u, ali Britanci su taj deficit osjetili u nešto većoj mjeri. 

Usporedno gledano, u posljednjih deset godina gospodarstva EU rasla su nešto brže od britanskog. Procjenjuje se da će UK dugoročno izgubiti oko četiri posto BDP-a zbog izlaska iz EU. 

S druge strane, EU je nakon Brexita ostala stabilnija nego što se očekivalo. Izbjegnut je domino-efekt izlazaka i jača integracija (posebno nakon pandemije i rata u Ukrajini).

Novo približavanje 

Brexit je s tog aspekta više naštetio UK-u nego EU-u. Osim toga, danas je UK u zanimljivoj, pomalo nezavidnoj poziciji. Našao se ne samo zemljopisno nego i geopolitički između SAD-a i EU. Ovisniji je nego ikad o odnosima s SAD-om, ali izložen nepredvidivosti američke politike Donalda Trumpa.

Zato je u posljednje vrijeme UK sigurnosno bliži EU što se posebno vidi u suradnji oko potpore Ukrajini. Sve je jasniji zajednički interes u sigurnosti i obrani, ali bez političkog utjecaja koji je UK imalo kao član. 

(Ne)mogućnost povratka

Postoje i tendencije o povratku u EU, što danas podržava većina Britanaca. Međutim, nijedna politička opcija ne usuđuje se otvoriti takav postupak. Stoga je najrealnija opcija, koju podržava oko 70 posto Britanaca – bliži odnosi s EU, ali bez članstva. 

Brexit je, dakle, UK-u donio više formalnog suvereniteta, ali uz više ekonomskih i političkih ograničenja te redefiniran, ali ne i jednostavniji položaj u svijetu.

Kontrola nad vlastitim odlukama ni nakon Brexita nije apsolutna. U realnosti se pokazuje da je u globaliziranom svijetu čak i suverenost – stvar stalnih pregovora.