Invazivne vrste u Hrvatskoj: problem koji se više ne može ignorirati
Ambrozija, pajasen i mungos već stvaraju štete okolišu i poljoprivredi, dok druge zemlje razvijaju cijele programe suzbijanja
Nije ih nitko pozvao, ali su se savršeno integrirali. Kineski pajasen zauzeo je dalmatinsku obalu, sjevernoamerička ambrozija muči alergičare od polja do mora, mungos, uvezen 1910. da bi ubijao poskoke, pojeo je u međuvremenu što god mu se svidjelo. U Hrvatskoj je službeno, prema popisu Europske unije, zabilježena 31 invazivna vrsta, a ne postoji nikakav plan kako ih zaustaviti.
A negdje na drugom kraju svijeta turisti plaćaju aranžmane da bi ih mogli čupati. Novi Zeland, primjerice, ima program 'Predator Free 2050' i troši stotine milijuna dolara na rat s invazivnim predatorima, Galápagos šalje turiste da čupaju korov, a nedavno im se pridružila i Kanada odajući se privatnim poduzetničkim inicijativama, tzv. trendu regenerativnog turizma.
Od štakora do somića
Hrvatska, nažalost, nema sustavnu strategiju iako imamo poljoprivrednih površina toliko da se nekima od njih i ne koristimo, pa su idealne za invaziju stranih biljki. Ipak, akcija ima, poput inicijative Europske agencije za sigurnost hrane 'Zdravlje bilja za život', koju na nacionalnoj razini provodi Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu (HAPIH), a čiji je cilj upozoriti građanstvo na opasnosti od unošenja biljnih štetnika i bolesti na biljkama koje se s putovanja kao suveniri bez biljne putovnice donose iz drugih zemalja.
