Univerzijada 1987.: Kako je sport pretvorio Zagreb u metropolu

Pred oko 50.000 gledatelja na obnovljenom stadionu Maksimir 8. srpnja 1987. svečano je otvorena XIV. Ljetna univerzijada. U Zagreb je stiglo više od 6.400 sportaša i studenata iz 122 zemlje. Bio je to početak sportskog događaja koji je do danas ostao najveći ikad organiziran u Zagrebu i Hrvatskoj.  

Uloga Mirka Novosela

No Univerzijada je bila mnogo više od studentskog sportskog natjecanja. Bila je razvojni projekt koji je trajno promijenio izgled Zagreba. Idejni začetnik, legendarni košarkaški trener Mirko Novosel, pokrenuo je kandidaturu Zagreba i vodio složenu operaciju dobivanja domaćinstva, kasnije postavši i prvi operativac Univerzijade. 

I sam je poslije govorio kako je upravo želja da Zagreb dobije vrhunske sportske objekte bila jedan od glavnih motiva cijelog pothvata. Univerzijada je ujedno omogućila izgradnju košarkaške dvorane, koja je postala dom dvostrukog europskog prvaka Cibone. 

Novo lice Zagreba

Osim današnjeg Košarkaškog centra Dražen Petrović (uz koji je nikla poslovna zgrada Cibonin toranj) izgrađeni su ili temeljito obnovljeni brojni sportski objekti. Jarun je iz bare na kraju grada pretvoren u veliki sportsko-rekreacijski centar, podignut je kompleks bazena Mladost, obnovljeni su Šalata, Maksimir i niz drugih borilišta. 

Istodobno su uređeni trgovi i pročelja u središtu grada, obnovljeni studentski domovi, otvoren novi Autobusni kolodvor te modernizirani brojni komunalni sadržaji. Mnogi povjesničari grada upravo Univerzijadu smatraju trenutkom kada je Zagreb prerastao u pravu srednjoeuropsku metropolu.  

Investicije usred krize

Investicijski zamah događao se u godinama kad su ekonomske krize tresle cijelu državu, a u politici su se zaoštravali međurepublički i međunacionalni prijepori koji su doveli do raspada. U tom kontekstu hrvatska je politika, prije svega Josip Vrhovec te gradsko vodstvo okupljeno oko Organizacijskog odbora Univerzijade, odigrala presudnu ulogu u osiguravanju političke i financijske potpore projektu. Čak je uveden savezni porez iz kojeg je financiran dio radova.  

U vrijeme gospodarske krize i rastuće dužničke krize Jugoslavije vodile su se žestoke rasprave o tome može li si Zagreb priuštiti takav projekt. Ekonomski pesimisti i politički protivnici tvrdili su da je riječ o preskupom političkom spektaklu, dok su zagovornici isticali dugoročne koristi za gradsku infrastrukturu. Povijest je uglavnom dala za pravo potonjima: većina izgrađenih objekata i danas služi Zagrebu.  

Univerzijada postala Ipsilonijada

Politički sukobi prenijeli su se čak i na područje dizajna. Logotip Borisa Ljubičića - atletska staza, koja se transformira u knjigu - nije prošao jer je u sebi imao motiv službenog znaka Univerzijade, veliko slovo 'U'. Zato je izabrano rješenje bez spornog slova, koje asocira na 'Y', pa su ga cinici odmah prozvali simbolom ipsilonijade.   

Opasna vjeverica Zagi

Nije bila pošteđena ni maskota, legendarna vjeverica Zagi Nedeljka Dragića. Politički dušebrižnici tvrdili su da crni šeširić podsjeća na ustašku kapu te je maskota bila izložena napadima i ideološkim sumnjičenjima. Zagi s Dragićevim šestinskim šeširićem ipak je preživio i postao jedan od najuspjelijih simbola u povijesti hrvatskog sporta, i jedan od najomiljenijih zagrebačkih simbola.

Sportski uspjesi

Domaća reprezentacija Jugoslavije osvojila je 19 medalja (7 zlatnih, 7 srebrnih i 5 brončanih) te završila na šestom mjestu ukupnog poretka. Od hrvatskih sportaša Bruno Orešar osvojio je dvije zlatne medalje u tenisu – pojedinačno i u paru sa Sabrinom Goleš. Hrvatski sportaši bili su među nositeljima uspjeha reprezentacije koja je osvojila zlato u muškoj i ženskoj košarci te muškoj odbojci. Kapetan odbojkaške reprezentacije, Nurko Čaušević iz zagrebačke Mladosti proglašen je najboljim sportašem Univerzijade.  

Infrastrukturno nasljeđe

Kada je najveća zvijezda Univerzijade Dražen Petrović na otvaranju upalio plamen Univerzijade, malo je tko mogao znati da će upravo infrastrukturno nasljeđe Univerzijade ostati njezin najveći rezultat. Natjecanje je završilo 19. srpnja, ali je gradu ostavilo nove i obnovljene sportske i komunalne sadržaje, vizuru metropole, a Zagrepčane trgnulo iz političke i ekonomske letargije.