Hrvatski nogometni savez: Uspjesi zbog sustava ili njemu usprkos?

U Zagrebu je 13. lipnja 1912. osnovan Hrvatski nogometni savez. Više od stoljeća kasnije, dva dana nakon početka Svjetskog prvenstva i četiri dana uoči prve utakmice protiv Engleske, hrvatski nogomet ponovno ulazi u globalni fokus – kao jedan od najuspješnijih sportskih projekata male države, ali i kao sustav u kojem se preklapaju sport, novac i politika.

Prve lopte i utakmice 

Nogomet u Hrvatskoj stariji je od samog Saveza. Još 1873. britanski radnici donose igru u Rijeku, a krajem 19. stoljeća igra se širi među učenicima i studentima. Prvu loptu u Zagreb je donio Franjo Bučar 1892. 

Prva nogometna pravila na hrvatskom jeziku tiskana su 1896., a prvi klub - Prvi nogometni i športski klub (PNIŠK) – osnovan je 1903. u Zagrebu, gdje je 1906. odigrao prvu utakmicu protiv HAŠK-a. 

Već 1907. selekcija iz Hrvatske odigrala je dvije utakmice u Pragu i obje izgubila od Slavije, koja je tada bila jedna od najjačih europskih momčadi. 

Stvaranje saveza

Osnutkom HNS-a 13. lipnja 1912. nogomet dobiva organizirani okvir: ligu, pravila i upravljanje. No, taj razvoj nije bio linearan. Kroz veći dio 20. stoljeća HNS nije imao punu samostalnost i djelovao je u sklopu kraljevine, odnosno federacije. HNS tada postoji, ali s manjim opsegom posla i manjim stvarnim utjecajem.

Kratko razdoblje samostalnosti od 1940. do 1945. vezano je uz Banovinu Hrvatsku i NDH. Fifa je priznala HNS 1941., i odigrano je 19 utakmica s reprezentacijama koje su tada bile zemljopisno i politički bliske.

No to razdoblje završava nakon rata i ponovno slijedi integracija u jugoslavenski sustav, sve do 1990-ih. Nakon osamostaljenja HNS je od 1992. opet u Fifi, a 1993. ulazi i u Uefu.

Nakon toga ostvaren je jedan od najupečatljivijih reprezentativnih uzleta u nogometnoj povijesti. Hrvatska je od 1998. do 2022. sudjelovala na šest od sedam svjetskih prvenstava i osvojila tri medalje – srebro 2018, te broncu 1998. i 2022. Više od toga (po četiri medalje) osvojile su samo Francuska i Njemačka. 

Nogomet kao izvozni proizvod

Tako jake reprezentacije ne bi bilo bez dovoljnog broja kvalitetnih nogometaša, koji nastupaju za ponajbolje klubove. Samo u pet najjačih europskih liga ove je sezone nastupalo više od 50 nogometaša iz Hrvatske. Tako je kroz svoje gastarbajtere hrvatski nogomet postao najuspješniji sportski izvozni proizvod. 

Cijena za takav uspjeh je u niskom klupskom rejtingu. Posljednjih godina samo je Dinamo u nekoj mjeri konkurentan na međunarodnoj sceni.

Hrvatski nogometni savez danas je, prije svega zbog rezultata reprezentacije, jedna od tri najmoćnije sportske organizacije u državi – prema prihodima odmah iza Dinama i Hrvatskog olimpijskog odbora. Kad se zbroje prihodi klubova, HNS je i najbogatija, a svakako najznačajnija sportska organizacija.  

Zašto politika ima veliki utjecaj

U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim sustavima gdje se okreće veliki novac, sport nije odvojen od politike. HNS je tu posebno zanimljiv slučaj. Upravljanje Savezom oslanja se na mrežu županijskih saveza, koji su često povezani s lokalnim političkim strukturama. 

Većina klubova, naime, ne može preživjeti samo od vlastitih prihoda od ulaznica, marketinga i prodaje igrača. Zato se očekuje pomoć lokalne zajednice, što je najjednostavnije ostvariti bliskošću s vladajućim strukturama.  

Nogomet pod kontrolom HDZ-a

To je jedan od ključnih razloga što je HNS praktički pod kontrolom HDZ-a. Od 17 članova Izvršnog odbora, prema dostupnim biografijama, najmanje 12 su članovi ili politički dužnosnici HDZ-a, odnosno s tom strankom tijesno povezani.

HNS djeluje unutar formalno politički nezavisnih Fife i Uefe, ali je iznutra izrazito politički kontroliran. Uostalom, sličan model vrijedi za većinu institucija – ne samo državnih nego i sportskih i drugih neprofitnih udruga. 

Tu dolazimo do ključne kontradikcije hrvatskog nogometa koji u zatvorenom i politički upravljanom sustavu ostvaruje vrhunske globalno priznate rezultate. 

Kako god – Hrvatska navija za vatrene

Hrvatski nogomet funkcionira istodobno kao sportski uspješan projekt, ali i kao pokazatelj društvenog sustava moći. U kontekstu najnovijih afera u hrvatskom sportu dodatno se otvara pitanje načina upravljanja i raspodjele resursa unutar sustava. Odgovor bi barem dijelom dao i popis ljudi koji ovih dana preko Atlantika putuju na račun Hrvatskog nogometnog saveza.

Danas, četiri dana prije prve utakmice protiv Engleske na ovom Svjetskom prvenstvu, ostaje pitanje koje prati hrvatski nogomet već godinama: je li uspjeh rezultat sustava – ili se događa unatoč njemu?

Bez obzira na odgovor, jedno se neće promijeniti – Hrvatska će i dalje navijati za vatrene, čak i ako ne vjeruje u sustav koji ih vodi.