Unplugged

Klima i zdravlje: Morat ćemo dan zamijeniti za noć, a noć za dan?

Dodajte lidermedia.hr u omiljeni Google izvor

Svjetska zdravstvena organizacija klimatske promjene smatra temeljnom prijetnjom ljudskom zdravlju. Potvrđuju to i paklene ljetne vrućine

Toplinski valovi s dnevnim temperaturama od oko 40 °C i vrućim noćima koje se nižu tjednima više gotovo nikoga ne iznenađuju. Ne iznenađuje ni to što se tijekom takvih razdoblja i većina inače zdravih ljudi osjeća loše, umorno i iscrpljeno. Danas više gotovo nitko ozbiljno ne postavlja pitanje imaju li klimatske promjene veze s time. Prije samo pet godina bilo je drukčije.

Prva službena dijagnoza

U Kanadi, u gradiću Nelsonu u Britanskoj Kolumbiji, u lipnju 2021. liječnik dr. Kyle Merritt hospitalizirao je 70-godišnju ženu i u njezinu medicinsku dokumentaciju kao jedan od uzroka narušenoga zdravlja naveo 'klimatske promjene'. Ta je pacijentica, koja je bolovala od šećerne bolesti i srčanoga popuštanja, živjela skromno u automobilskoj prikolici bez klimatizacije i teško je održavala odgovarajuću hidraciju.

Vijest od dijagnozi 'klimatske promjene' brzo se raširila i dr. Merritt postao je poznat kao liječnik koji ju je prvi izravno naveo u medicinskoj dokumentaciji bolesnika. O njemu su izvještavale televizijske postaje, pisali portali, forumi i društvene mreže. Uz priznanja stiglo je i izrugivanje, ali njegovo objašnjenje bilo je jednostavno: bolesnica ne bi završila u bolnici da nije bilo ekstremne vrućine. Ako je upravo ona bila događaj koji je destabilizirao njezine kronične bolesti, zašto je ne navesti kao uzrok?

Dr. Meritt imao je pravo

Događaji tog ljeta potvrdili su da je dr. Meritt imao pravo. Temperature su rušile tada povijesne rekorde, a ekstremna vrućina bila je povezana sa stotinama smrti. Hitne službe bile su opterećene bolesnicima kojima je, uz vrućinu, stanje dodatno pogoršavao gust dim zbog razornih šumskih požara u Kanadi i SAD-u. Nekoliko mjeseci poslije, u studenome, Britansku Kolumbiju pogodile su i katastrofalne poplave. Takve slike viđamo danas po cijelome svijetu.

Svjetska zdravstvena organizacija klimatske promjene smatra temeljnom prijetnjom ljudskom zdravlju. Kad govorimo o globalnome porastu temperature, riječ je o prosjeku, a ne o tome da će svako mjesto na Zemlji postati toplije za jednak broj stupnjeva. Mediteran je posebno osjetljivo područje. Hrvatska se nalazi upravo u regiji u kojoj će porast temperature, suše, toplinski valovi i drugi ekstremni događaji sve snažnije određivati svakodnevni život.

Klimatskim promjenama teško je prilagoditi se jer se klima mijenja brže od naših navika i biologije. Te promjene izravno djeluju toplinskim valovima, požarima, poplavama, onečišćenjem zraka, duljom sezonom alergena te promjenama u rasprostranjenosti kukaca i drugih prijenosnika zaraznih bolesti. Neizravni učinci možda su još širi: poremećaji proizvodnje i dostupnosti hrane i pitke vode, prekidi opskrbnih lanaca i dostupnosti lijekova, opterećenje zdravstvenih sustava te migracije stanovništva.

Korisni savjeti nisu strategija

Savjet da ne izlazimo između 10 i 17 sati i da pijemo dovoljno vode svakako je koristan, ali nije javnozdravstvena strategija. Može ga, barem privremeno, slijediti osoba koja ne mora otići na posao, koja ima klimatiziran stan i kojoj su trgovina, ljekarna i liječnik udaljeni nekoliko minuta. Što je s radnikom na gradilištu? Dostavljačem? Starijom osobom koja mora k liječniku? Djetetom koje ide u školu? Grad koji se zagrijava mora se prilagođavati na razini infrastrukture i organizacije života, ne smije se očekivati da se svaki pojedinac snađe sâm. Dugoročno to znači više drveća i zelenih površina, manje površina koje akumuliraju toplinu i drukčije projektiranje gradova. Kratkoročno pak znači više hlada i javno dostupnih rashlađenih prostora. Tijekom toplinskog vala knjižnica, čitaonica, društveni dom ili drugi veliki klimatiziran javni prostor može postati rashladni centar (engl. cooling centre), mjesto u kojemu nekoliko sati mogu provesti i oni koji kod kuće nemaju klimatizaciju.

Radikalna promjena

Moguće je da će biti potreban još jedan neobičniji korak. Što ako se grad ne bude samo fizički prilagođavao vrućini, nego promijeni i svoj ritam? Koncept prilagodbe aktivnosti na noćne sate (engl. night-time adaptation) polazi od jednostavne činjenice da tijekom ekstremnih vrućina više nema smisla inzistirati na tome da se najveći dio aktivnosti provodi upravo u najtoplijem dijelu dana.

Škole, trgovine, ambulante, banke, sportski i kulturni sadržaji mogli bi tijekom najtoplijih mjeseci dio radnog vremena pomaknuti prema ranom jutru i večeri. Za poslove na otvorenome takva bi promjena mogla postati pitanje zaštite zdravlja na radu.Zvuči radikalno, ali nije nepoznato. Španjolci odavno poznaju princip sieste, popodnevnog odmora tijekom vrućina, koji se u Grčkoj naziva mesimeri, a kod nas bi mu, barem donekle, odgovarala fjaka; moderno pak cooling break.

U Grčkoj za popodnevnog odmora zakonski vrijedi ograničenje buke, što uključuje glasnu glazbu, vikanje, bučne kućanske poslove te građevinske radove i korištenje bučnih alata. Mnoge lokalne obiteljske trgovine, ljekarne i uslužne djelatnosti zatvaraju vrata oko 14 sati te ih ponovno otvaraju nakon 17:30. Takav odmor omogućuje da se aktivnosti nastave u kasnijem, hladnijem dijelu dana. Siesti, mesimeriju i fjaki zajednički su izbjegavanje najveće vrućine, popodnevni odmor i podijeljeno radno vrijeme.

Nije jednostavno, ali...

Naravno, takva promjena ne bi bila jednostavna. Čovjekov cirkadijani (dnevni) ritam nije administrativni raspored koji možemo proizvoljno premještati. Poznato je koliko problema izaziva sezonako pomicanje sata. Sustavno premještanje rada, škole i društvenog života prema noći otvorilo bi nova pitanja spavanja, zdravlja, obiteljskog života i organizacije gradova, radnoga zakonodavstva. Zato 'noćni grad' nije nužno rješenje, ali više nije ni potpuno apsurdna ideja.

Aleksandar Puškin u poznatome djelu 'Jevgenij Onjegin' opisuje raskalašeni život mladog Onjegina u Sankt-Peterburgu, čovjeka koji je gotovo zamijenio dan za noć, noć za dan. Noć je bila rezervirana za luksuz uz balove, kazališta i užitke, a dan vrijeme za spavanje. Dva stoljeća poslije mogli bismo ponovno početi zamjenjivati dan za noć, ali iz sasvim drugoga razloga. Ne zbog luksuza noćnoga života, nego zbog luksuza nekoliko stupnjeva manje.

Doc. dr. sc. Maja Baretić specijalistica je interne medicine te supspecijalistica endokrinologije i dijabetologije. Voditeljica je Referentnoga centra za debljinu Ministarstva zdravstva, koji djeluje kao suradni centar Europskoga društva za izučavanje pretilosti (EASO), nositeljica titule EASO European Clinical Fellow te docentica na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

Njezino kliničko i znanstveno djelovanje usmjereno je na šećernu bolest, metabolički sindrom i pretilost, kao i na primjenu inovativnih zdravstvenih tehnologija, uključujući UI, u liječenju dijabetesa. Poseban interes posvećuje šećernoj bolesti u trudnoći, rijetkim bolestima poput cistične fibroze i poremećajima funkcije štitnjače.

Autorica je i voditeljica mnogih znanstvenih projekata te jedna od urednica mrežne platforme HealthMed, a njezini znanstveni radovi objavljeni su u vodećim međunarodnim medicinskim časopisima. Članica je Upravnog odbora Hrvatskoga društva za debljinu i Hrvatskoga društva za hipertenziju te Kliničkog odbora Europskoga endokrinološkog društva.

Lider digital
čitajte lider u digitalnom izdanju