Što da je Hobit napisan u Hrvatskoj, a Priče iz davnine u Engleskoj?

Dana 21. rujna 1937. objavljen je J. R. R. Tolkienov Hobit, knjiga koja će Međuzemlje predstaviti širokoj publici i iz čijeg će uspjeha izrasti Gospodar prstenova te jedna od najvećih svjetskih književnih i filmskih franšiza. Roman je prodan u više od 100 milijuna primjeraka, a iz njega su nastali Gospodar prstenova i filmski serijali koji su na kino-blagajnama ostvarili milijarde dolara prihoda.

Točno godinu dana kasnije, 21. rujna 1938., umrla je Ivana Brlić-Mažuranić, autorica Priča iz davnine, djela koje je po književnoj vrijednosti i originalnosti vjerojatno najbliže onome što je Tolkien učinio za englesku fantastiku.  

No tu se otvara zanimljivije pitanje od pukog uspoređivanja dvaju pisaca.

Velike knjige i mali narodi

Tolkien je stvarao za jezik kojim govori stotine milijuna ljudi i za književno tržište koje je već tada bilo središte globalnog izdavaštva. Ivana Brlić-Mažuranić stvarala je na hrvatskom jeziku za narod koji broji nekoliko milijuna ljudi. Nije pretjerano reći da je razlika u tržištu bila veća nego razlika u talentu.

I Priče iz davnine i Međuzemlje crpe snagu iz drevnih mitova. Tolkien iz nordijske i germanske predaje stvara vilenjake, patuljke i epsku povijest svojega svijeta. Ivana iz slavenske mitologije oblikuje Stribora, Regoča, Kosjenku, Palunka i čitav fantastični svemir koji je za hrvatsku književnost jednako originalan kao Međuzemlje za englesku.  

Što bi bilo da Tolkien i I.B. Mažuranić zamijene nacionalnost?

Zato se može postaviti legitimna provokativna teza:

Da je Priče iz davnine napisao britanski autor, danas bi možda bile temelj globalne franšize vrijedne milijarde dolara. A da je Tolkien pisao na jeziku malog europskog naroda, nije sigurno bi li njegovo Međuzemlje ikad ozbiljnije izašlo iz okvira školske lektire i zakoračilo u svijet filmskih blockbustera.

Naravno, ne treba umanjivati Tolkienovu veličinu. Njegov opus je širi, razrađeniji i izrastao je u cijelu mitologiju. Ali usporedba pokazuje jednu staru istinu: veliki pisci ne nastaju samo iz talenta nego i iz jezika, tržišta i kulturne moći naroda kojem pripadaju.

Možda zato nije sasvim točno nazivati Ivanu Brlić-Mažuranić 'hrvatskim Tolkienom'. Uostalom, Priče iz davnine objavljene su još 1916., više od dva desetljeća prije Hobita. U tom smislu moglo bi se jednako u šali reći i obrnuto:

Nije Ivana Brlić-Mažuranić hrvatski Tolkien. Kronološki gledano, Tolkien je možda bliže tome da bude engleski Ivana Brlić-Mažuranić.

Isti izdavač Priča iz davnine i Hobita

To je rečenica koja će izazvati prijepore, ali lijepo sažima različite sudbine velikih književnika velikih i malih naroda. Jedan je dobio globalnu franšizu, milijarde dolara i filmski spektakl. Druga je dobila mjesto u lektiri i status hrvatskog klasika, iako ne treba podcijeniti ni prijevode na 40-ak jezika, pa je njezino djelo ipak doseglo međunarodnu publiku daleko širu nego što se u Hrvatskoj obično misli. 

A oboje su stvorili svjetove koji i danas žive stoljeće nakon što su nastali. Postoji i simbolična poveznica. Londonsko izdanje engleskog prijevoda Priča iz davnine objavio je 1924. George Allen & Unwin, isti izdavač koji će 13 godina poslije objaviti Hobita. Tako su se Ivana Brlić-Mažuranić i Tolkien, svaki na svoj način, susreli pod istim izdavačkim krovom i prije nego što je Međuzemlje krenulo osvajati svijet.