Premijer Mateša 1996. poslodavcima zaprijetio lokotima zbog rada na crno

Na saborskom aktualnom satu 18. rujna 1996. SDP-ov zastupnik Marin Jurjević zatražio je od premijera Zlatka Mateše objašnjenje o polovici nezaposlenih koji to zapravo nisu. Povod pitanju bila je tvrdnja potpredsjednika Vlade Borislava Škegre da polovica nezaposlenih zapravo radi na crno, što je u tadašnjoj Hrvatskoj izazvalo veliku pozornost.

Mateša je odgovorio da se Vlada pritom oslanja na vlastita istraživanja i ankete te ustvrdio da velik broj ljudi doista radi izvan legalnih tokova. Potom je najavio odlučan odgovor države: ‘Bit će drastične kontrole inspekcije rada pa i zatvaranja poduzeća zbog rada na crno.’

Lokot nije zaživio u praksi

Što je bilo s tom prijetnjom? Pregled javno dostupnih podataka i medijskih izvještaja ne otkriva zatvaranje poduzeća kakvo je najavljivala Vlada. 

Naprotiv, nekoliko godina poslije inspektori su i sami tražili nove ovlasti za privremeno zatvaranje tvrtki koje zapošljavaju neprijavljene radnike. Glavni državni inspektor Branko Jordanić predložio je 2003. upravo mjeru privremenog zatvaranja tvrtki na 30 do 60 dana zbog rada na crno.  

Rad na crno kao kazneno djelo?

Matešina izjava nije bila usamljen politički istup. Poseban problem u tom sklopu bio je rad na crno u zdravstvu. Resorni ministar Hebrang najavio je 'agresivnu borbu protiv crnog zdravstvenog tržišta', a predlagalo se čak i da se rad na crno uvrsti među kaznena djela. 

Hrvatska je 1996. rad na crno smatrala jednim od glavnih problema tržišta rada. Šest mjeseci prije Matešine saborske izjave Vlada je već najavila veliko pojačanje inspekcija rada i zapošljavanje čak 300 novih inspektora, uz tvrdnju da država zbog rada na crno gubi značajne prihode od poreza i doprinosa. U javnosti se u to doba vodila rasprava o razmjerima sive ekonomije i stvarnom broju nezaposlenih.

Udjel sive zone u BDP-u

Procjene udjela sive ekonomije u Hrvatskoj desetljećima se znatno razlikuju, ovisno o metodologiji. Još krajem 1990-ih i početkom 2000-ih pojedine studije govorile su o vrlo širokom rasponu, od desetak pa sve do 30 posto BDP-a. U zemlji s više od četvrt milijuna registriranih nezaposlenih vlasti su tada bile uvjerene da dio ljudi prima naknade ili je evidentiran kao nezaposlen, a zapravo radi neprijavljeno.

Ni danas nema jedinstvene procjene. Pojedini makroekonomski modeli sivu ekonomiju i dalje smještaju blizu 30 posto BDP-a, dok uža istraživanja koja se odnose samo na neprijavljeni rad daju znatno niže vrijednosti. OECD tako navodi da je neprijavljeni rad 2019. činio oko 13,5 posto bruto dodane vrijednosti privatnog sektora, manje nego 2013. godine.

Problem rada na crno danas izgleda drukčije nego prije 30 godina. Tada se sumnjalo da nezaposleni rade na crno kako bi primali državnu pomoć i plaću 'na ruke'. Danas država strahuje da poslodavci zbog kroničnog manjka radne snage zapošljavaju radnike mimo propisa ili dio plaće isplaćuju izvan službenih tokova.

Lista srama za male poslodavce

Od 2023. Hrvatska ima poseban Zakon o suzbijanju neprijavljenoga rada, a od ovog ljeta kazne su dodatno postrožene. Za prvi i drugi utvrđeni slučaj poslodavcu se nalaže prijava radnika i novčana uplata, dok kod trećeg i svakog sljedećeg slučaja u tri godine slijedi i zabrana obavljanja djelatnosti. Poslovni prostor može biti odmah zapečaćen, a zabrana traje najmanje 30 dana. 

Uz to, Ministarstvo rada objavljuje i popis poslodavaca kod kojih je utvrđen neprijavljeni rad, svojevrsnu 'listu srama'. Nakon otklanjanja nepravilnosti i podmirenja propisanih obveza dio poslodavaca može biti izbrisan s popisa, pa je nakon posljednje revizije na njemu ostala tek manja skupina prekršitelja. Među 213 tvrtki i obrtnika koji su ostali na popisu u rujnu nema nijednog poduzetnika s prihodima većima od 10 milijuna eura niti s više od šezdesetak zaposlenih.

Rad na crno nije nestao, ali se dramatično promijenio. Hrvatska koja je 1996. strahovala od lažno nezaposlenih danas se suočava s kroničnim nedostatkom radnika. Upravo zato Matešina prijetnja lokotima danas zvuči kao podsjetnik na jedno sasvim drukčije vrijeme.