Klima-uređaj: Izum koji ljeti rashlađuje svijet i zagrijava planet

Dana 17. srpnja 1902. mladi američki inženjer Willis Haviland Carrier dovršio je nacrte prvog modernog sustava klimatizacije. Izum nije nastao radi udobnosti ljudi nego zbog problema u tiskari u Brooklynu: papir se zbog vlage deformirao, a boje nisu pravilno nalijegale. Carrier je riješio problem kontrolom temperature i vlažnosti zraka – i slučajno promijenio ljudsku povijest.

Malo je izuma toliko promijenilo svakodnevni život kao klimatizacija. Bez nje teško bi postojali veliki trgovački centri, neboderi na Bliskom istoku, moderni podatkovni centri, suvremena farmaceutska industrija ili ljetni život kakav danas poznajemo.  

Klimatizacija lansirala ljetne blockbustere

Prve desetljećima klimatizacija nije bila luksuz za građane nego alat industrije.

Prvo su se hladile tiskare, tekstilne tvornice i bolnice. Ubrzo su uslijedile robne kuće i kina. Klima je postala toliko važna da je promijenila navike milijuna ljudi. U ljeto 1975. lansiran je prvi ljetni filmski blockbuster – Ralje Stevena Spielberga. Dotad velikih premijera nije bilo u ljetno doba, kad su ljudi na godišnjim odmorima. Međutim, Ralje su bile prvi film koji je zaradio više od sto milijuna dolara. Gledanost je povećala činjenica što su ljudi tijekom vrućina masovno odlazili u klimatizirana kina.  

Tek nakon Drugog svjetskog rata klima-uređaji počinju ulaziti u domove.

Prva trgovina 'ni hladno ni vruće'

Točnu "prvu klimu u Hrvatskoj" teško je identificirati, ali kao i u ostatku Europe klimatizacija se najprije pojavljuje u reprezentativnim hotelima, kinima, bankama, velikim trgovinama i industrijskim pogonima.

U Zagrebu je 1960. otvorena prva specijalizirana robna kuća Standard konfekcije, koja je osim prvih pokretnih stepenica imala još jednu novotariju – centralno grijanje i posebni klima uređaj, tzv. 'air-condition'. Tada je klimatizacija bila toliko rijetka da je predstavljala marketinšku atrakciju.

Prema pisanju Večernjeg lista, tako u robnoj kući nije ni hladno ni vruće: 'Zimi temperatura se prilagođuje niskim temperaturama, a ljeti u toj kući nikad nije vruće jer posebni uređaj hladi zrak'

Robna kuća u Praškoj ulici izgorjela je u požaru početkom 1982., a prava ekspanzija klimatizacijskih uređaja dogodila se tek krajem 20. stoljeća.

Tijekom osamdesetih klima je još uvijek bila simbol luksuza. Devedesetih je postala poželjna, a od početka 21. stoljeća gotovo standardna oprema stanova, apartmana, poslovnih prostora i automobila.

Hrvatska je postala veliko zujalište

Danas je teško pronaći novi apartman na Jadranu bez klimatizacije. Zvuk ljeta više nisu samo cvrčci. Jedan od prepoznatljivih zvukova postalo je neprekidno brujanje tisuća klima-uređaja. Ljeti Hrvatska postaje golemo zujalište koje se sastoji od vanjskih jedinica klima-uređaja na fasadama, rashladnih sustava trgovačkih centara, ventilatora i rashladnih sustava ugostiteljskih terasa.

Klimatizacije nema još samo na plažama, ali ih zvučno zamjenjuju dronovi koji zuje iznad plaža.

Od zimskih do ljetnih energetskih rekorda

Možda se najveća promjena vidi u elektroenergetskom sustavu. Nekada su najveća opterećenja električne mreže bila zimi zbog grijanja i rasvjete. Danas se vrhovi potrošnje sve češće pomiču prema ljetu, tijekom toplinskih valova, kada milijuni klima-uređaja istodobno ulaze u pogon.

Rekordna potrošnja električne energije zabilježena je za vrijeme toplinskog vala, kad je u sat vremena – između 20 i 21 sat – potrošeno 3363 MWh. Klima-uređaj je postao jedan od najvažnijih električnih uređaja modernog društva. Dogodilo se to 17. srpnja 2024., točno 122 godine nakon što je Carrier nacrtao prvi moderni klimatizacijski sustav.

Klimatizacijski paradoks

Tu počinje paradoks. Klima-uređaji spašavaju živote. Tijekom toplinskih valova smanjuju smrtnost starijih i bolesnih ljudi te omogućuju normalan rad i život, pogotovu u velikim gradovima. Ali istodobno troše goleme količine energije i dodatno zagrijavaju okoliš, izravno izbacujući toplinu iz zatvorenog prostora na ulice i trgove. Globalno su odgovorni za značajan dio emisija stakleničkih plinova i potrošnje električne energije.

Zato se danas postavlja gotovo filozofsko pitanje: Jesmo li Carrierovim izumom pobijedili klimu ili smo samo kupili vrijeme? No istodobno nas podsjeća na najveći izazov 21. stoljeća: što se više grijemo, to nam treba više hlađenja. A što se više hladimo, to više energije trošimo i to više zagrijavamo planet.

Možda zato pitanje našeg vremena više nije kako napraviti bolji klima-uređaj, nego kako spriječiti da klima na kraju ipak ne pobijedi nas.