Kompanije još love korak s ESG izvještavanjem
ESG- Održiva budućnost 20'26.
3. panel: Izrada izvješća- iskustva iz prakse.
Ana Jaklin, Kristina Mumić, Marina Tonžetić, Gordana Gelenčer
O izmjenama zakonskih okvira te primjerima dobre prakse u ESG izvještavanju govorilo se na Liderovoj konferenciji 'ESG - Održiva budućnost'
Najveće domaće kompanije već drugu godinu hvataju korak s ESG izvještavanjem. Ipak, revidirani ESRS standardi donose pojednostavljenja u izvještavanju, uz zadržavanje dvostruke materijalnosti kao ključnog principa. O novim izmjenama okvira na petoj Liderovoj konferenciji 'ESG – Održiva budućnost' govorio je Željko Faber iz Odbora za standarde financijskog izvještavanja.
Faber je istaknuo da je fokus stavljen na koncept 'fer prezentacije'. Kako je objasnio, dosadašnji pristup često se svodio na administrativne check liste iz kojih su kompanije naknadno pokušavale izdvojiti ono što je doista materijalno, dok novi okvir polazi od toga da izvještaji trebaju biti usmjereni na stvarne rizike i relevantne informacije.
– Prijašnji izvještaji bili su samo check liste, a sada je promijenjeno polazište kako bi se izvještaj fokusirao na rizike, a ne na administrativne točke – rekao je Faber.
Naglasio je i kako se procjena dvostruke materijalnosti više ne mora provoditi svake godine, osim u slučaju značajnih promjena, dok određene kompanije više neće morati izvještavati o podacima iz lanca vrijednosti ako ti podaci nisu dostupni. Faber je upozorio i na izazove koje donosi koncept fer prezentacije. Kompanije, rekao je, često ne znaju koliko specifičnih informacija trebaju objaviti, pa pritom moraju balansirati između očekivanja sektora, konkurencije i revizora.
– Fer prezentacija uvijek je izazovna zato što ne znate koliko specifičnih informacija trebate objaviti i morate razmišljati što radi sektor, što konkurencija, ali i što će reći revizor – kazao je.
O ulozi revizora i obvezi ograničenog uvjerenja govorila je Ivana Krajinović iz Hrvatske revizorske komore, naglasivši da je svrha takvog modela povećati transparentnost i povjerenje u informacije iz izvještaja o održivosti. Prema njezinim riječima, ključno je da kompanije objavljuju vjerodostojne informacije, a odgovornost za sadržaj izvještaja snosi uprava društva.
– Jako je važno kako se kompanija prezentira i kakve informacije objavljuje u izvještaju o održivosti – rekla je Krajinović.
Objasnila je i da revizori u izvještajima pregledavaju četiri ključna kriterija – potpunost, točnost, dosljednost i dokazivost podataka. Iako je ograničeno uvjerenje niža razina sigurnosti u odnosu na razumno uvjerenje, to, naglasila je, ne znači da se revizorski postupci provode površno.
– Ograničeno uvjerenje ne znači da revizor površno odradi svoje postupke – istaknula je.
Na panelu posvećenom iskustvima iz prakse predstavnici velikih kompanija govorili su o izazovima usklađivanja podataka unutar složenih organizacijskih sustava. Ana Jaklin iz Zagrebačkog Holdinga istaknula je kako je u njihovom slučaju riječ o holdingu nastalom spajanjem više poduzeća, pri čemu svaka podružnica ima vlastiti poslovni model i različitu razinu digitalizacije.
– Ključno nam je bilo uspostaviti dobar proces prikupljanja podataka, definirati odgovornosti i standardizirati metodologiju jer bez standarda nema ni sljedivosti podataka – rekla je Jaklin.
Dodala je kako su morali zaposliti nove ljude u području održivosti, osnovati centralni ESG tim te uključiti predstavnike različitih poslovnih jedinica. Poseban izazov predstavljalo je mjerenje emisija CO2 i validacija tih podataka, osobito zato što mnogi procesi mjerenja ranije nisu ni postojali.
– Možemo izmjeriti sve što se od nas traži, ali kvaliteta tih podataka još je izazov jer smo procese mjerenja tek uspostavili – kazala je.
Slična iskustva podijelila je i Kristina Mumić, koja je govorila o procesu prikupljanja podataka unutar Končar Grupe. Istaknula je da se podaci prikupljaju iz oko 50 društava, pri čemu svaka kompanija ima vlastite ciljeve i drugačije razumijevanje održivosti.
– Ljudi ESG izvještavanje često doživljavaju kao dodatni posao, ali sada već razumiju da je to proces kojeg svi moramo odraditi – rekla je Mumić.
Dodala je kako održivost ne može biti sama sebi svrha, nego kompanije moraju pronaći model u kojem održivost doprinosi i poslovnoj učinkovitosti.
– Održivost je najvažnija, ali ako ona zaustavlja produktivnost, onda morate pronaći model kako vam održivost može donijeti profit – istaknula je.
O ulozi revizora u sustavu korporativnog upravljanja govorila je Marina Tonžetić iz Hrvatske revizorske komore, naglasivši da su revizori dio šireg sustava kontrole i nadzora, ali ne i jedini odgovorni za kvalitetu izvještavanja.
– I mi smo to učili zajedno s kompanijama – rekla je Tonžetić govoreći o prvoj godini ESG izvještavanja i ograničenog uvjerenja.
Upozorila je i na reputacijski rizik kojem su revizori izloženi u slučajevima afera i propusta, iako su za pripremu podataka odgovorni uprava i sustav korporativnog upravljanja.
– Kada se dogode afere svi pitaju gdje je bio revizor, a rijetko tko pita gdje su bili uprava i nadzorni odbor – poručila je.
