U problemu ste ako kamera snima javnu površinu ili susjeda

piše: Stjepan Lović

Jedna je od čestih zabluda da je postavljenje kamere radi zaštite stambene kuće slobodno i da ne podliježe nikakvim ograničenjima. Pa smo svjedoci postojanja mnogih kamera postavljenih na kuće ili zidove koji ograđuju te kuće, a postavljene su tako da dijelom ili pretežno snimaju i javnu površinu koja graniči sa stambenim kućama ili da snimaju susjednu nekretninu. Jasna je opravdanost postavljanja nadzornih kamera ispred stambene kuće radi zaštite ljudi i imovine, sprječavanja provala, vandalizma i drugih neželjenih događaja. Međutim, to je ograničeno mjerodavnim zakonskim propisima baš zato što se njihovim radom može zadirati u privatnost drugih osoba.

Zbog toga je važno kameru postaviti tako da se prije svega štite vlastita kuća, okućnica i imovina, a pritom se u najmanjoj mogućoj mjeri snimaju javne površine ili susjedne nekretnine. I to posebno zato što je u skladu s člankom 32., stavkom 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (dalje: Zakon o provedbi) određeno da je praćenje javnih površina videonadzorom dopušteno samo tijelima javne vlasti, pravnim osobama s javnim ovlastima i pravnim osobama koje obavljaju javnu službu; samo ako je propisano zakonom, ako je nužno za izvršenje poslova i zadaća tijela javne vlasti ili radi zaštite života i zdravlja ljudi te imovine.