TODORIČ!: Preuzimanje Mercatora - od posla stoljeća do kraha Agrokora

Lider je prije točno 13 godina, 21. lipnja 2013., objavio najveći tipfeler na naslovnici i vodećoj temi: Todorič!

Jedno slovo slučajno napisano s pogrešnom kvačicom na velikom ekranu grafičkog kompjutera u hipu se pretvorilo u naslov: 

- Ne diraj! Vrati! – viknuli su okupljeni urednici na operatera. Bio je to najkraći i najbolji opis dogovorenog najvećeg preuzimanje od strane neke hrvatske tvrtke. 

'Gazda' preuzeo 'najboljšeg soseda'

Agrokorova kupnja slovenskog Mercatora tada je ocjenjivana kao posao stoljeća. Hrvatski 'gazda' godinama je pokušavao preuzeti slovenskog 'najboljšeg soseda', i napokon je uspio. Stvoreni su uvjeti za stvaranje najmoćnijeg regionalnog igrača s godišnjim prihodom od sedam milijardi eura i 60 tisuća zaposlenih.

Taj je potez uzdrmao praktički kompletnu proizvodnju roba široke potrošnje od Slovenije preko Hrvatske do Srbije. Svi su strepili kako će se to odraziti na njihovu prodaju na postojećim tržištima i nadali se da će u novim okolnostima osvojiti dodatna tržišta i imati koristi od integriranog 'Konzumatora' (kako su spajanje nazvali slovenski mediji).  

Što se tada činilo ključnim

Osim briga dobavljača i još većeg strahovanja konkurenata tada su u prvom planu bile tehnikalije oko integracije slovenskog trgovačkog lidera u još veći Agrokorov sustav. Već se znalo da će Mercatorove trgovine u Hrvatskoj biti uklopljene u Konzum, a u Sloveniji Konzumove u Mercator. 

Nagađalo se i u kojim gradovima će dva lanca zajedno prelaziti maksimalno dopuštenu tržišnu koncentraciju. Na kraju je Agrokor prema rješenju AZTN-a morao prodati ili dati u zakup 96 prodajnih mjesta – 26 u Zagrebu, 19 u Zagrebačkoj županiji i još 51 u 13 županija.

Godinu dana kasnije posao je finaliziran. Agrokor je kupio 53 posto dionica Mercatora. 

Problem u dugu i odustajanju od IPO-a

Lider je već 2013. upozorio da je veliki problem u Agrokorovom dugu, koji se sada pojačava Mercatorovim dugom većim od milijarde eura, ali financijeri su smatrali da bi dug bio problem kada se više ne bi mogao vraćati i kada kompanija ne bi rasla i razvijala se. 

Očekivalo se da će Agrokor akviziciju financirati iz dokapitalizacije, pa kupnja neće povećati ukupni dug Grupe. Međutim, najavljivani IPO nikad nije realiziran. Osim toga, rast baziran na zaduživanju održiv je samo u 'debelim godinama', a dugogodišnja recesija zaustavila je rast prihoda.  

Propast i razvlaštenje

Uskoro se ispostavilo da je Todorić pristao na previsoku cijenu Mercatora, i platio ju je kreditom s još višim kamatama. Zato je Agrokor 27. ožujka 2017. morao priznati da ne može servisirati dugove. Uslijedio je lex Agrokor s razvlaštenjem osnivača kompanije, rebrendiranje u Fortenovu, preuzimanje od strane Pavla Vujnovca i rasprodaja dijela portfelja kako bi se uspjeli servisirati dugovi u kojima je Mercator bio velika kaplja koja je prelila čašu.

Todorič kao Sulejman Veličanstveni

Tako je Todorićev pohod na Mercator završio poput Sulejmanova pohoda na Beč: Siget je pao, ali rat nije dobiven.

Turci su nakon dugotrajne opsade osvojili Siget, ali su zbog velikih gubitaka morali odustati od Beča i vratiti se u Istanbul. 

Vođa obrane Sigeta Nikola Šubić Zrinski herojski je poginuo u posljednjem herojskom jurišu. Za vrijeme opsade umro je i Sulejman. 

Todorič je 450 godina kasnije poginuo u poslovnom smislu. Nije izgubio samo Sloveniju, nego i Hrvatsku.