Franjo Hanaman: Volframova žarulja koja je osvijetlila cijeli svijet

Franjo Hanaman, najpoznatiji po razvoju volframove niti za električnu žarulju, rođen je 30. lipnja 1878. Ključni izum patentirao je 1904. zajedno s Aleksandrom Justom. Njihova žarulja pretvorila je tadašnju Edisonovu iz zanimljive inovacije u dugotrajno, učinkovito i globalno primjenjivo rješenje, koje će desetljećima osvjetljavati domove, gradove i industriju širom svijeta.

Znanstvenik i tamburaš

Hanamana je put iz rodnih slavonskih Drenovaca rano odveo u Beč – jedno od središta znanosti toga doba. Ondje studira kemiju i brzo se profilira kao ozbiljan istraživač, ali istodobno zadržava snažan društveni i kulturni angažman.

Tijekom studija bio je vrlo aktivan u životu hrvatskih studenata kao član brojnih društava. Strastveni ljubitelj pjesme i tambure bio je omiljen zbog vedrine, šale i druželjubivosti. Prema anegdoti s grupom kolega putovao je po Rusiji i uzdržavao se sviranjem tambure. Tamo upoznaje Stjepana Radića, s kojim ostaje dugogodišnji prijatelj — što dodatno govori o širini njegova života izvan laboratorija.

Potraga za idealnom niti: tisuće pokusa

U to vrijeme električna rasvjeta još je bila nedovoljno razvijena. Edisonova žarulja s ugljičnom niti imala je ozbiljna ograničenja – kratko je trajala, imala je slabu učinkovitost i bila je sklona oštećenjima. 

Hanaman i Aleksandar Just pristupaju problemu sustavno i eksperimentalno. Isprobavali su različite materijale. Počeli s borovim spojevima (npr. borov nitrid), a nastavili s nizom metala i legura. Tražili su materijal koji će izdržati vrlo visoke temperature, imati stabilnu strukturu i pružiti snažnije i postojanije svjetlo. Nakon više od 3000 pokusa došli su do zaključka da volfram ima najbolja svojstva.

Nerazumijevanje velikih i ključna uloga Tungsrama

Iako su 1904. patentirali izum, njihov uspjeh nije odmah prihvaćen od strane najvećih igrača zbog složenog i skupog proizvodnog procesa, konzervativnosti industrije i sumnje u dugoročnu isplativost. Patent je najprije otkupila budimpeštanska tvornica Tungsram. 

Tu 1906. počinje prva proizvodnja i konkretna primjena volframove žarulje. General Electric, koji u početku nije pokazao interes, ipak se uključuje 1910. godine. Otkupljuje patente i širi tehnologiju globalno — čime Hanamanov izum dobiva punu svjetsku afirmaciju.

Paralela s Teslom: električna energija i svjetlo

Zanimljiva je i gotovo simbolična podudarnost s Edisonom. Tesla je s njim vodio 'rat struja', u kojem je njegovo zalaganje za izmjeničnu struju u primjeni pobijedilo Edisonovo favoriziranje istosmjerne. Moglo bi se reći da je Edison izgubio i u 'ratu žarulja' – njegova ugljena nit kapitulirala je pred Hanaman-Justovom volframovom. 

Dakle, Edison je dao osnovnu ideju, ali Tesla je omogućio da struja dođe do svakoga, a Hanaman da svjetlo bude trajno i učinkovito.

Zato nije pretjerano reći da je njegova žarulja — u tom poboljšanom obliku — osvijetlila cijeli svijet.

Fatalna operacija žuči

Hanaman je bio tip znanstvenika koji je živio punim životom. Osim znanosti, aktivno se bavio planinarenjem, plivanjem, veslanjem, skijanjem i lovom. Nikad se nije oženio i zasnovao obitelj. 

Nakon međunarodne karijere vraća se u Zagreb, gdje sudjeluje u razvoju tehničkih studija i znanstvenih institucija, te ostavlja snažan utjecaj na hrvatsku tehničku kulturu. Preminuo je u 63. godini 23. siječnja 1941. od komplikacija nakon operacije žuči.

Sudbina volframove žarulje 

Volframova žarulja obilježila je više od stoljeća, ali danas je u velikoj mjeri zamijenjena novim tehnologijama - halogenim žaruljama te fluorescentnom i LED rasvjetom (koja je danas dominantna)

Zbog energetske učinkovitosti klasične žarulje postupno su povučene iz široke uporabe u mnogim zemljama. No njihovo značenje ostaje ogromno - bile su temelj modernog električnog života i omogućile noćni rad, industriju i urbani razvoj. 

Franjo Hanaman nije “izmislio svjetlo” — ali ga je učinio stvarno uporabljivim za cijeli svijet.

I zato njegovo ime s pravom stoji među onima koji su obilježili moderni svijet — tiše od nekih velikana, ali jednako duboko.