Zaokret u Budimpešti Novi mađarski premijer stavlja Inu na stol!

Kad prvi čovjek mađarske vlade izjavi da je Budimpešta spremna otvoriti 'novo poglavlje' u odnosima s Hrvatskom i staviti temu Ine na stol, to bi u hrvatskoj javnosti trebao biti opravdan razlog za malo nade, ali i opreza. Izjava novoga mađarskog premijera Pétera Magyara s margina Bledskoga strateškog foruma najvažniji je diplomatski zaokret u odnosima između dviju država u posljednjih nekoliko godina. Nakon više od desetljeća iscrpljujućih arbitraža, pravnih sukoba, političkih blokada i spora zbog upravljačkih prava iz Budimpešte, napokon stiže signal da status quo više nije održiv.

Magyarova spremnost na razgovor s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem i brza aktivacija ministara vanjskih poslova i gospodarstva pokazuju da nova mađarska administracija želi izvući Mol i bilateralne odnose iz političkoga gliba.

{---------- PAGE STOPPER ----------}

Naravno da se čuju i poruke da je 'svatko tu da brani svoje nacionalne interese, ali da postoji prilika za novi početak', što itekako sugerira povratak čistomu državnom, ali i korporacijskom pragmatizmu. Predugo je naša najveća naftna kompanija bila talac političkog interesa iz ere Viktora Orbána.

Činjenica da se u Budimpešti dogodio tektonski preokret otvara prostor kroz koji i Hrvatska napokon može redefinirati svoje pozicije. Za nas je to ključan trenutak. Kako je naglasio i sâm Andrej Plenković, odnosi između Ine i Mola godinama su blokirali bilo kakve ozbiljne gospodarske potencijale naših dviju zemalja, a o njima će se moći punim ustima govoriti tek kada se, i ako se, taj gordijski čvor Ina – Mol napokon raspetlja. Dogodi li se to u skoroj budućnosti, a sad imamo razloga za oprezan optimizam, skidanje utega s Ine moglo bi osloboditi mnoge gospodarske potencijale dviju zemalja, koje su se posljednjih petnaestak godina gledale gotovo kao zadrti neprijatelji.

Bez stalnih političkih ucjena i sporenja zbog tarifa Janaf bi s mađarskom stranom mogao potpisati dugoročne i stabilne ugovore o transportu sirove nafte prema mađarskim i slovačkim rafinerijama. Ne treba zaboraviti ni LNG terminal na Krku, koji Budimpešti može osigurati diverzifikaciju opskrbe plinom, koji toj zemlji i dalje dolazi iz Rusije. Moglo bi također biti ugovora o prekograničnoj razmjeni električne energije. Opuštanje odnosa stvara znatno povoljniju klimu za zajednička ulaganja u prometnu i logističku infrastrukturu, poput željezničkoga koridora od Rijeke do mađarske granice pa dalje do Budimpešte, a potencijal su i mađarske investicije u riječku luku te hrvatske kontinentalne logističke centre.

Sve bi to moglo otvoriti i neke druge prilike za biznis. Primjerice, prilika za suradnju moglo bi biti i u poljoprivredi, u projektima obnovljivih izvora energije, na koncu i u turizmu. Kad se poslovanje oslobodi 'političkog zarobljenika', Hrvatska i Mađarska napokon mogu izvući maksimum iz jednostavnoga geografskog i tržišnog suživota.

Naravno, iluzorno je očekivati da će mađarska strana preko noći odustati od svojih strateških interesa. Magyarov diplomatski odgovor na pitanje o izručenju Zsolta Hernádija u kojemu poručuje da 'obje zemlje imaju svoju domaću zadaću', jasno daje do znanja da će pregovori biti tvrdi i beskompromisni. Ni naši zahtjevi neće biti ništa mekši.