ESG izvještavanje po mjeri srednje velikih kompanija
Izvještavanje o održivosti
Standard zadržava logiku materijalnosti i održivosti u strategiji, ali smanjuje broj podataka koje kompanije moraju pratiti
Piše: Zvonimir Vlak, viši menadžer u Deloitteovu Odjelu revizije i računovodstvenog savjetovanja
Europski okvir izvještavanja o održivosti u posljednjih je nekoliko godina doživio snažnu transformaciju, ponajprije uvođenjem Direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) i pripadajućih europskih standarda izvještavanja o održivosti (ESRS). Ti standardi postavljaju detaljne zahtjeve za velika društva i odabrane kotirane subjekte, ali istodobno stvaraju svojevrsni 'prazni prostor' za srednje velika poduzeća, tzv. mid‑cap kompanije, koje su između punoga obveznog režima i jednostavnijih dobrovoljnih okvira. Posebno je to vidljivo u kontekstu Omnibus paketa, koji je suzio obveznike na poduzeća s više od 1000 zaposlenih i s više od 450 milijuna eura prihoda, čime se znatan broj poduzeća, uključujući velik dio mid‑cap populacije, izuzima iz formalne obveze izvještavanja.
Takve kompanije svejedno su izložene snažnom pritisku investitora, banaka i velikih kupaca u lancu vrijednosti, koji traže pouzdane podatke o okolišnim, društvenim i upravljačkim čimbenicima. U tom kontekstu javlja se potreba za proporcionalnim, ali vjerodostojnim dobrovoljnim standardima izvještavanja, prilagođenima upravo mid‑cap segmentu.
