Slučaj Marune

Novi fijasko na A1: ‘Velebitska kraljica‘ ostaje spomenik propasti

Dodajte lidermedia.hr u omiljeni Google izvor

HAC je raskinuo i drugi ugovor u samo par mjeseci. Tvrtka s jednim zaposlenim nije uplatila traženi polog od 300 tisuća eura za odmorište Marune

Priča o odmorištu Marune na autocesti A1, poznatijem kao nedovršena 'Velebitska kraljica', dobila je novi, ali začuđujuće poznat epilog. Hrvatske autoceste (HAC) su 25. veljače ove godine potpisale ugovor o koncesiji sa šibenskom tvrtkom Degusto, no već mjesec dana kasnije ugovor je raskinut jer tvrtka nije dostavila traženo jamstvo od 300 tisuća eura. Riječ je o već drugom uzastopnom natječaju koji je propao na identičnoj prepreci.

Jedan ponuditelj s jednim zaposlenikom

Degusto je bio jedini ponuditelj na šestom po redu HAC-ovu natječaju za Marune, s ponudom mjesečne naknade od 4500 eura bez PDV-a, tek nešto iznad početnih 4420,84 eura. HAC je ponudu ocijenio valjanom i najpovoljnijom, a prema ugovoru je tvrtka u roku od 30 dana od potpisa morala dostaviti bezuvjetnu i neopozivu bankarsku garanciju na 300 tisuća eura, ili alternativno uplatiti novčani polog u istom iznosu. Rok je istekao 27. ožujka, jamstvo nije stiglo, a HAC je već sljedećeg dana raskinuo ugovor pozivajući se na bitnu ugovornu obvezu koja nije ispunjena na vrijeme.

Ono što ovom slučaju daje poseban prizvuk jest da je Degusto sam unaprijed upozorio na problematičnost tog iznosa. Krajem siječnja tvrtka je najavila da bi u prvoj fazi uredila fasadu i ugostiteljski dio te da bi tu fazu željela dovršiti već između početka srpnja i početka kolovoza ove godine, dok bi hotelski dio pripremila za sljedeću sezonu. U istom dopisu Degusto je poručio kako bi polog od 300 tisuća eura usporio realizaciju samog projekta adaptacije, predloživši da se iznos financiran vlastitim sredstvima spusti na 50 do 100 tisuća eura, uz eventualnih dodatnih 100 tisuća eura preko zadužnice. HAC je unatoč toj primjedbi zadržao izvorni uvjet od 300 tisuća eura, Degusto je ipak potpisao ugovor pod nepromijenjenim uvjetima, a potom traženo jamstvo nije dostavio.

Mongolski partneri

U Lideru smo ranije pisali i o neobičnim okolnostima same Degustove prijave. Tvrtka iz Grebaštice u vlasništvu Antonije Bralić u 2024. je godini s tek jednim zaposlenikom ostvarila 4,2 milijuna eura prihoda i dva milijuna eura neto dobiti, a njezin prokurist je Josip Periša, dugogodišnje poznato ime šibenskog ugostiteljstva i predsjednik Glavnog odbora HVIDR-e Republike Hrvatske. Na pitanje kako tvrtka s jednim zaposlenikom namjerava ispuniti zahtjev da objekt radi 24 sata dnevno tijekom cijele godine, Periša je tada odgovorio da će 'partnere i menadžment uvesti iz Mongolije', odbivši dodatno pojasniti poslovni plan koji je nazvao privatnim pitanjem.

Upitali smo HAC i kako je ocijenjena prihvatljivost ponude s obzirom na broj zaposlenika o kojem smo ranije izvještavali. Iz autocesta su odgovorili da je ocjenjivanje provedeno prema kriteriju najvišeg ukupno ponuđenog iznosa mjesečne naknade, uz uvid u vrijednost ulaganja, prihvatljivost modela realizacije i način rada budućeg objekta, te da se od ponuditelja tražio dokaz o financijskoj sposobnosti za financiranje investicije procijenjene vrijednosti.

Odgovor, međutim, ne dotiče se konkretno pitanja kadrovskog kapaciteta tvrtke s jednim zaposlenikom, niti objašnjava zašto to nije prepoznato kao rizik s obzirom na iskustvo koje je uslijedilo.

Odustala i Flota Energy

Slučaj Degusto gotovo je zrcalna slika onoga što se dogodilo samo nekoliko mjeseci ranije. Na petom natječaju, u listopadu prošle godine, HAC je odabrao sesvetsku tvrtku Flota Energy, povezanu s Ivanom Peharom, vlasnikom trgovca rabljenim vozilima TRCZ, čija je ponuda mjesečne naknade iznosila 5306,73 eura, ispred 5258 eura koliko je nudila Velebitska kraljica, tvrtka bivšeg korisnika objekta Mladena Nekića. I s Flota Energyjem je ugovor potpisan, no tvrtka također nije u roku dostavila jamstvo za uredno izvršenje obveza, nego je HAC-u dostavila očitovanje da od ugovora odustaje. Ugovor je i tada raskinut, a HAC je tom prilikom barem naplatio garanciju za ozbiljnost ponude.

Dva uzastopna natječaja tako su završila po gotovo identičnom obrascu: pronađen zainteresirani investitor, potpisan ugovor, a posao se raspao prije nego što je koncesionar uopće preuzeo objekt u posjed ili započeo bilo kakve radove. Uvjeti koncesije pritom nisu bili skromni ni u jednom slučaju. Odabrani korisnik trebao je o vlastitom trošku dovršiti i opremiti prvu fazu građevine na 7956 četvornih metara, urediti pročelje druge faze, ishoditi uporabnu dozvolu i kategorizaciju od najmanje tri zvjezdice te pokrenuti ugostiteljstvo, trgovinu i smještaj koji bi radili tijekom cijele godine, uz koncesiju dodijeljenu na čak 35 godina.

Kralj pršuta i stečaj

Povijest samog objekta seže u 2010. godinu, kada je Mladen Nekić, poznat kao "kralj pršuta", podigao kredit od 22,4 milijuna kuna kod HPB-a za izgradnju motela. Njegova tvrtka Mataš M.N. završila je u stečaju, nedovršena zgrada ostala je spomenik propaloj investiciji, a nakon višegodišnje sudske bitke Općinski sud u Zadru 2022. je naložio iseljenje Nekića i povrat objekta državi.

Na pitanje kakvi su sada planovi za odmorište nakon što je i Degusto odustao, iz HAC-a su odgovorili šturo, kazavši da tvrtka 'još razmatra poslovne mogućnosti vezane uz odmorište Marune', ali da konkretna odluka još nije donesena. Nakon šest propalih ili poništenih natječaja u posljednje četiri godine i dva uzastopna raskida ugovora na istoj preprjeci, ostaje otvoreno hoće li HAC ovoga puta preispitati i sam koncept jamstva od 300 tisuća eura, ili će se na sedmom pokušaju scenarij samo ponoviti.

Lider digital
čitajte lider u digitalnom izdanju