Plenković broji Tomaševićeve milijarde. A da prebrojimo Vladine?

Održao je Andrej Plenković ovih dana brzu i besplatnu školu ekonomije Tomislavu Tomaševiću. Kad se zagrebački gradonačelnik požalio da će mu najnovija porezna reforma izbiti oko 85 milijuna eura iz gradske blagajne, premijer je posegnuo za svojim najjačim argumentom - retrovizorom 

'Licemjerno!’, presudio je premijer, podsjetivši da je Zagreb prije deset godina od poreza na dohodak ubirao milijardu manje nego danas.

Bio bi grijeh ne posuditi taj premijerov metrički sistem. U kojem je 2016. službeno proglašena Nultom Godinom za mjerenje rasta bogatstva. Hrvatski Anno Domini. Točka u kojoj prestaje mračni srednji vijek i počinje računanje vremena na P.P. (Prije Plenkovića) i N.E. (Njegova Era). 

Produžimo malo te premijerove matematičke škarice do državne blagajne, drugih gradova i, naravno, onih od čijih se plaća svi ti proračunski korisnici uopće hrane. 

Pa krenimo od glave - s Markovog trga.

Državni je proračun 2016. ubrao 15,5 milijardi eura, a 2026. cilja na rekordnih 35,7 milijardi. Čisti skok od 20 milijardi! 

I dok je državna blagajna doživjela kliničku pretilost, građani su bili na izbalansiranijoj prehrani. Prosječna neto plaća 2016. iznosila je oko 756 eura, a danas 1.542. 

Nokaut u prvoj rundi

Nominalno, radnik je na +104 posto. Slatko, sve dok ne shvatite da je državni apetit u istoj utrci odjurio na +130. Čisti nokaut u korist države već u prvoj rundi.

Ipak, ne treba prerano proglašavati šampiona. I gradske su se blagajne u proteklom desetljeću lijepo nabildale.

Rijeka je 2016. ubirala 43 milijuna eura od poreza i prireza, a za 2026. planira okruglih 100 milijuna - rast od 133 posto (i to nakon što se samovoljno odrekla devet milijuna smanjenjem stopa). Osijek je s 28 milijuna eura poskočio na 74 milijuna (164 posto gore!). Split opušteno cilja sa 47 na 140 milijuna eura.

A rasli su i ukupni gradski proračuni: Rijeka sa 104,3 na 222,2 milijuna eura, Osijek sa 55,6 na 227,6 milijuna, a Split sa 104,7 na 403,9 milijuna eura. Dakle, u samo deset godina riječki se proračun više nego udvostručio, dok su se osječki i splitski približno učetverostručili.

Tajna proračunskog kvasanja nije osobito duboka.

Zaposlenost je visoka, bruto plaće su veće, pa je i porezni ulov veći. Zagreb i drugi gradovi nisu dobili nikakav vladin poklon-bon - tih 1,55 milijardi iscijeđeno je izravno iz radničkih plaća. 

Još je jedan detalj dodatno pomogao: osnovni osobni odbitak. Neoporezivi dio plaće od 2016. do danas narastao je sa 345 na 600 eura: 74 posto. Plaće su, međutim, skočile 104 posto. Porezne škare osvajaju zlato, vama hvala na sudjelovanju. 

Kad se već otvorila ta Pandorina kutija 2016. godine, svedimo račun do kraja:

• Neoporezivi dio plaće: +74%
• Prosječna neto plaća: +104%
• Prihodi državnog proračuna: +130%
• Prihodi od poreza na dohodak u velikim gradovima: +130% do +164%

Stoga, ako Tomašević ne smije kukati zbog sitnih 85 milijuna eura i 'dramatizira bez pokrića', onda bi posljednja institucija koja bi se smjela požaliti na besparicu morala biti upravo Vlada Republike Hrvatske.

Nema za mirovine, zdravstvo, veće plaće? Pa kako - imate 20 milijardi eura više nego 2016. godine. Nađite novac boljim upravljanjem!

Ili, kad smo već kod rasterećenja građana, dignite osobni odbitak na 1.000 eura.

Eto, kad se premijer već vratio u 2016., bila bi šteta ostaviti mu kusur.